Ovom rezolucijom pokušava se spriječiti i zaustaviti negiranje činjenica koje su utvrdili međunarodni sudovi, a to je da je u Srebrenici počinjen genocid.

Druga stvar koju vrijedi izvući iz rezolucije kao univerzalnu poruku jeste posvećenost budućnosti. Posvećenost našoj djeci, generacijama koje dolaze poslije nas, za koje se nadam da će biti bolje od nas. Da buduće generacije znaju šta je bilo, da mogu izvući prave zaključke koji neće biti opterećeni mržnjom prema bilo kome. Negiranje genocida, negiranje tog zla i prihvatanje tog negiranja zapravo je sijanje novog sjemena zla za neki novi genocid.

Ono što sam čuo proteklih dana u Bosni i Hercegovini, zemljama Zapadnog Balkana, pa čak i ovdje u New Yorku od onih koji napadaju i kritikuju rezoluciju, predstavlja, zapravo, poricanje i negiranje genocida u Srebrenici.

Možemo to upakovati u bilo kakve celefone, ali ispod tog pokrivača stoji činjenica da odbijanje podrške rezoluciji jeste negiranje genocida u Srebrenici, uprkos međunarodnim sudovima!

Da li onda znači to da neprihvatanje činjenice da je u Srebrenici počinjen genocid znači da smo spremni da prihvatimo neke nove genocide i rezultate genocida? Nadam se da smo svjesni toga. Samo istina je ljekovita, laž ne pomaže, samo istina liječi. Surova je istina, sviđalo se to nekom ili ne, da je u Srebrenici počinjen genocid! Ti su ljudi sistemski i planski ubijani zbog svoje vjere i etničke pripadnosti.

Zahvaljujem se svima vama na podršci i što ste nas saslušali dana ovdje i nadam se da će rezolucija dobiti podršku na Generalnoj skupštini UN-a.

Svima onima koji su dosada iskazali javnu podršku ovom aktu zahvaljujem se, ne kao član Predsjedništva BiH, već kao Bosanac i Hercegovac i u ime mog djeteta“.