Poštovane građanke i građani Bosne i Hercegovine,
dragi prijatelji.
Sa osobitim zadovoljstvom želim vam čestitati 25. novembar - Dan državnosti Bosne i Hercegovine, kao trajno podsjećanje na istorijski dan 25. novembar 1943. godine kada je počelo Prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine u Mrkonjić Gradu.
Zasjedanjem
ZAVNOBIH-a u teškim ratnim okolnostima fašističke okupacije, obnovljena je
državnost Bosne i Hercegovine, zacrtani su njen kontinuitet, samostalnost i
ravnopravnost svih njenih građana.
U tome procesu
učestvovali su akteri koji su imali ne samo različita nacionalna, nego i
politička i ideološka opredjeljenja, ali im je zajednički bio jedan princip.
Princip slobode!
Zasjedanju
ZAVNOBIH-a koji je ujedno u tom trenutku bio najviše političko tijelo
Narodnooslobodilačkog pokreta, prethodila je odlučna i hrabra borba za slobodu
i državu.
Odluke koje su
usvojene na Prvom, potom na Drugom i Trećem zasjedanju ZAVNOBIH-a samo su izraz
te vojne i političke borbe.
Da bismo danas do
kraja shvatili istorijski značaj ZAVNOBIH-a, u jednoj vrsti stoljetnog
istorijskog registra, potrebno se prisjetiti činjenice koja kaže da su na
terirtoriji naše zemlje u posljednjih stotinjak godina egzistirale čak četiri
države.
Dvije od tih
država, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenca kasnije Kraljevina Jugoslavija, i
Nezavisna Država Hrvatska, uopće nisu računale s postojanjem Bosne i
Hercegovine kao države i gušile su svaku osobnost Bosne i Hercegovine. Njihov
velikosrpski i velikohrvatski hegemonistički karakter u osnovi je nastojao
poništiti sve bosansko i u smislu državnosti, i u smislu identiteta.
Druge dvije
države, odnosno republike, socijalistička koja je nastala u ZAVNOBIH-u i
nezavisna Republika Bosna i Hercegovina koja je proglašena nakon održavanja
referenduma o nezavisnosti, nastale su upravo na suprotnim osnovama, na
osnovama bosanske državnosti i borbe za slobodu, i to uprkos pomenutim
hegemonističkim težnjama koje su pratili i najteži oblici ratnih zločina protiv
građana i naroda Bosne i Hercegovine. Nikada, kao Bosanci i Hercegovci, nismo
osjećali svojima države i državne oblike koji su nam nametani bez da nas se o
tome išta pitalo, a nije nas se o tome pitalo upravo i samo u onim razdobljima
kada nismo bili organizovani ni politički ni vojno.
U tim trenucima,
kada nije bilo jasne bosanske snage, tada nam je nametana vlast i dominacija
susjednih država u našoj vlastitoj.
ZAVNOBIH kao
presedan u bosanskohercegovačkoj istoriji nije samo dokaz kontinuteta
državnosti Bosne i Hercegovine nego i prekid kontinuiteta otuđivanja zemlje i
formiranja tuđinske uprave. Pored antifašizma, u tome je njegova najveća
vrijednost. Ma kako to nekome zvučalo, historija nas neumoljivo uči sljedećem.
Oba puta u
posljednjih stotinu godina kada smo se oružjem borili za državu, istu smo i
odbranili, i oba puta, kada to nije bio slučaj, istu smo gubili.
Međutim, ni prva
ni druga republika nisu pobjeđivale zbog oružja, kojeg su ionako imale u znatno
manjim količinama u odnosu na svoje neprijatelje, već su pobjeđivale
zahvaljujući principu slobode koji ih je vodio i posvećenosti slobodi za koju
su se borili, kako kao pripadnici Narodnooslobodilačkog pokreta, tako i kao
pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Jedino što je
važnije od onoga sa čime se boriš jeste ono za šta se boriš. Bez resursa i
sredstava se teško može opstati, ali bez osjećaja zalaganja za pravdu i slobodu
gotovo svaka borba je unaprijed osuđena na propast.
Danas, tačno 80
godina nakon ZAVNOBIH-a i nešto više od 30 godina poslije referenduma o
nezavisnosti, kada pogledamo oko sebe i osvrnemo se na dešavanja kako na Istoku
tako i na Zapadu, mi jasno možemo vidjeti da sloboda koju živimo i uživamo u
vlastitoj domovini nije za potcijeniti, ali nije ni zauvijek data niti
garantovana.
Društvo u kojem
živimo, uprkos svim poteškoćama koje su prisutne, nije društvo u kojem nema
slobode i u kojem nema perspektive. Po svojoj suštini i karakteru ono je
demokratsko, iako nam se demokratija često uskraćuje. Istina, to se nažalost ne
može reći za one dijelove Bosne i Hercegovine na kojima dominatno vladaju
politike koje odbacuju slobodarske vrijednosti ZAVNOBIH-a, ali onaj
najvitalniji dio Bosne i Hercegovine je demokratski i slobodan.
Ponekad se čini da
je naša vrlina ujedno i naša slabost, ali kada se uvidi da opstanak i
kontinuirana borba za državu Bosnu i Hercegovinu zavise od onih koji posjeduju
snagu, te su slobodni u duhu i uvjerenjima, tada to nije slabost, već neophodan
preduslov za očuvanje nade da će Bosna i Hercegovina jednog dana postati
normalna i stabilna zemlja. Istina je da mi kao država i kao građani moramo
biti svjesni toga gdje se nalazimo, čime smo okruženi, na koga smo upućeni i za
što smo opredjeljeni. Ali ipak isto tako trebamo znati da niko drugi osim nas
samih nije garant opstanka i razvoja države Bosne i Hercegovine.
Poštujemo snagu i
značaj međunarodnih asocijacija čijem članstvu težimo jer nam je to u interesu,
ali postojanje države Bosne i Hercegovine niti trebamo, niti smo dužni slijepo
poistovjećivati sa sudbinom pomenutih asocijacija. Na koncu, Bosna i
Hercegovina je naša trajna vrijednost, a interesi su promijenjivi.
Neka nas u ova
neizvjesna vremena vodi optimizam i borbeni duh, i neka nas sjećanje na našu
prošlost inspiriše da gradimo budućnost u kojoj će Bosna i Hercegovina biti
zemlja mira, stabilnosti i blagostanja za sve njene građane. I neka naša snaga
leži u jedinstvenosti i posvećenosti ideji slobode – to je temelj na kojem
treba da gradimo našu sutrašnjicu.
Drage Bosanke i
Hercegovke, dragi Bosanci i Hercegovci, kada govorimo o budućnosti naše
domovine, u suštini, sve se svodi na slobodu nas građanki i građana Bosne i
Hercegovine, i na našu volju i želju da izborenu i odbranjenu slobodu očuvamo,
ali i branimo ako to zatreba!
Sretan nam dan
državnosti!