Gospodine predsjedavajući,
generalni sekretaru,
dame i gospodo!
Čast mi je obratiti se ovom uvaženom tijelu, kao predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Čestitam gospodinu Shahidu na uspješnom predsjedavanju 76.
zasjedanjem Generalne skupštine Ujedinjenih nacija. Zajedno sa generalnim
sekretarom UN-a gospodinom Guterresom, on je posvećeno radio kako bi ovo tijelo
Ujedinjenih nacija obavljalo svoje dužnosti, uprkos otežanim uslovima izazvanim
pandemijom.
Čestitam i gospodinu Kőrösiju na izboru za
predsjedavajućeg 77. zasjedanja Generalne skupštine. Možete računati na podršku
i saradnju Bosne i Hercegovine u osiguranju produktivnog rada ovog tijela.
Poštovani predsjedavajući,
proteklih smo godina, na zasjedanjima Generalne skupštine i drugim
međunarodnim forumima, redovno ocjenjivali da globalni poredak doživljava
tektonske promjene. Danas, pak, možemo zaključiti da je svijet nepovratno
promijenjen. Odnosi na kojima je počivala sigurnosna arhitektura Evrope kao i
šireg međunarodnog okvira, postali su prošlost.
U trenutku dok se gradovi i sela u Ukrajini suočavaju sa zastrašujućom
stvarnošću rata, najmanje što možemo učiniti jeste da ne šutimo o tome. Ne
smijemo šutjeti, naročito u ovoj zgradi, u Ujedinjenim nacijama, koje su i
uspostavljene s ciljem sprečavanja i zaustavljanja onoga što se trenutno dešava
u Ukrajini. Na koncu, naročito ne smijemo šutjeti mi u Bosni i Hercegovini,
koji i sami imamo živo sjećanje na užase rata i agresije.
Kao i u slučaju moje države, u periodu između 1992. i 1995. godine, sistem
Ujedinjenih nacija, nažalost, ponovo nije bio u stanju ni da spriječi ni da
zaustavi rat u Ukrajini. Tu prvenstveno mislim na Vijeće sigurnosti, kao tijelo
zaduženo za zaštitu međunarodnog mira i sigurnosti, u svjetlu principa koji su
definisani Poveljom Ujedinjenih nacija.
Za razliku od Vijeća sigurnosti, koje zbog unutrašnjih odnosa i blokada
evidentno nije u stanju ispuniti svoje obaveze, Generalna skupština Ujedinjenih
nacija je, ogromnom većinom, usvojila rezoluciju o agresiji na Ukrajinu.
Navedenom rezolucijom ovog tijela potvrđeni su neupitni principi Povelje
Ujedinjenih nacija i drugih akata međunarodnog prava, kojima se zabranjuje
upotreba oružane sile i nalaže se državama da mirnim sredstvima rješavaju
nesporazume.
Iskazana je podrška teritorijalnom integritetu i suverenitetu Ukrajine, a postupci
Ruske Federacije nedvosmisleno su nazvani agresijom, te je upućen zahtjev da se
ista zaustavi. Odbačeni su i secesionistički potezi pojedinih regija unutar
Ukrajine, usmjereni protiv njenog teritorijalnog integriteta.
Bosna i Hercegovina je podržala ovu rezoluciju i stala na pravu stranu
historije, skupa sa još 140 država, a u skladu s obavezama iz Povelje UN-a,
našim ranije zauzetim stavovima i našom obavezom, prema Sporazumu o
stabilizaciji i pridruživanju, da pratimo vanjsku politiku Evropske unije.
Iako ova rezolucija nema snagu da zaustavi rat, ona ima snagu da zaustavlja
neistine. Sasvim jasan i nedvosmislen jezik ovog najvišeg međunarodnog foruma
smanjuje do krajnje mjere prostor svima koji pokušavaju relativizirati istinu.
Prvi korak ka svakom rješenju je kazati istinu i poštovati je.
Izražavam nadu da će u što skorijem roku doći do mira, kako bi ljudi u
Ukrajini mogli normalno živjeti i kako bi se raseljeni vratili svojim kućama.
Poštovani predsjedavajući,
rat u Ukrajini i posljedice pandemije doveli su do ogromnih promjena u svim
sferama života. U aktuelnom trenutku, to se najviše izražava kroz duboku
energetsku krizu, inflaciju, ukupnu recesiju i ugroženost snabdijevanja,
naročito kada je riječ o hrani. Pred svima nama je vrlo teška i izazovna zima.
Globalno tržište i međunarodna slobodna trgovina omogućile su enorman
napredak u svim krajevima svijeta. Iskorjenjivanje gladi, dostupnost roba
široke potrošnje, kontinuirani ekonomski rast u svim krajevima svijeta, sve su
to neupitni benefiti globalne ekonomske liberalizacije.
Čvrsto povezujući razne dijelove zemaljske kugle, globalizacija nas je
učinila međusobno zavisnima. Snažne ekonomske, sigurnosne i političke
međurelacije, proizvele su sve više integrisan globalni okvir, u kojem se svi
oslanjaju jedni na druge, u raznim sferama, od ekonomije do sigurnosti.
Istovremeno, međuzavisnost raznih krajeva svijeta je izvor i ranjivosti
globalne zajednice. To je pokazala pandemija, kada je došlo do blokade
saobraćajnih i snabdjevačkih kanala. To pokazuje i trenutna kriza, u vezi s
ratom u Ukrajini, kada zbog blokade izvoza pšenice iz ukrajinskih luka prijeti
glad zemljama u razvoju na afričkom i azijskom kontinentu. Ili, kada se veći
dio evropskog kontinenta suočava sa energetskom krizom, zbog zavisnosti od
ruskog gasa.
Zbog nekih poteškoća koje je izazivao proces političkih i ekonomskih
integracija, u proteklim godinama nerijetko smo mogli svjedočiti zagovaranju
političkog suverenizma i ekonomskog protekcionizma. Posljedice transformacije
razvijenih zemalja iz industrijskih u postindustrijske, zatim migracije i na
koncu pandemija, bile su povod mnogima da zagovaraju podizanje ekonomskih, pa
čak i doslovnih zidova i žičanih ograda.
Radi se o stranputici. Rješenje za navedene probleme nije u zatvaranju, već
u otvaranju. Rješenje nije u manje saradnje, već u više saradnje. Rješenje za
energetsku krizu u Evropi, izazvanu ovisnošću o jednom izvoru, nije samo u
oslanjanju na vlastite snage, već u diverzifikaciji, pronalasku novih,
višestrukih kanala snabdijevanja gasom i drugim energentima.
Niko u savremenom svijetu nema dovoljno resursa da bi se mogao osloniti
samo na sebe, ali protekle krize pokazuju da ni ovisnost o pojedinačnim
vanjskim izvorima nije dovoljna. Obje ove poteškoće mogu se prevazići samo još
većom međunarodnom saradnjom.
Poštovani predsjedavajući,
živimo u nestabilnim vremenima, bez presedana u skorijoj historiji. Dok
iščekujemo izuzetno tešku zimu, svjesni smo destabilizacijskog potencijala
ekonomske i energetske krize.
20. vijek daje izuzetno vrijedne lekcije o vezi između ekonomske krize i
desnog populizma. Upravo je na talasu
velike ekonomske depresije na vlast došao nacistički pokret, koji je doveo do
najveće kataklizme u historiji čovječanstva, nakon koje su i uspostavljene
Ujedinjene nacije, te je usvojena Povelja UN-a, a zatim i Univerzalna
deklaracija o ljudskim pravima, Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju
genocida, kao i drugi akti UN-a.
Suštinska ideja Ujedinjenih nacija, na kojoj počivaju svi ovi temeljni akti
međunarodnog prava, jeste ideja o ravnopravnosti svih ljudi, bez obzira na
njihovo porijeklo, boju kože, religijsku, nacionalnu ili drugu pripadnost. To
je ideja na kojoj je izgrađena moderna civilizacija.
Sada, skoro osam decenija poslije, možemo čuti glasove koji otvoreno ili
implicitno negiraju te temeljne postavke. Sve češće desni populisti govore da
svi ljudi i narodi nemaju jednaka prava, da su jedni vredniji od drugih. Sve
češće otvoreno zagovaraju ideje o etničkoj i rasnoj supremaciji, kao i da je
dominacija i gola sila jedini princip na kojem mogu i trebaju biti ustrojeni
međuljudski i međunarodni odnosi. Od ovih ideja do nasilja samo je jedan korak.
Sa ovog mjesta, iz zgrade Ujedinjenih nacija, pozivam na oprez i akciju. U
idućem periodu, pred nama će biti ogromni izazovi. Moramo ispuniti svoju
dužnost, i boriti se za civilizacijske ideje. Moramo ih odbraniti, po svaku
cijenu.
Poštovani predsjedavajući,
Bosna i Hercegovina je već vijekovima dom mnogim narodima, kulturama i
religijama. Mi smo ponosni na našu dugu tradiciju multikulturalnosti. Ponosni
smo na naše muslimanske, kršćanske, jevrejske, romske i druge zajednice, kao i
na kulturu zajedničkog života i međusobnog uvažavanja koju smo razvili tokom vijekova.
Sve ove zajednice su pojedinačno i kolektivno dio bosanskohercegovačkog
državnog mozaika i tako će i ostati.
Istovremeno, Bosna i Hercegovina je kao mjesto susreta kultura bila trn u
oku politikama, koje počivaju na ideji o nemogućnosti zajedničkog života i o
nužnosti konfrontacije. Takve politike dovele su do zastrašujućeg rata u Bosni
i Hercegovini, od 1992. do 1995. godine, koji je kulminirao genocidom u
Srebrenici.
U rezolucijama Generalne skupštine i Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija
iz navedenog perioda, kao i u izvještajima generalnog sekretara UN-a, a na
koncu u presudama Međunarodnog krivičnog suda sa sjedištem u Haagu, rat u Bosni
i Hercegovini je kvalifikovan kao međunarodni oružani sukob, sa učešćem
susjednih država.
U presudama Haškog krivičnog tribunala zaključeno je da su vođeni udruženi
zločinački poduhvati, s ciljem eliminacije pojedinih etničkih grupa sa dijelova
teritorija Bosne i Hercegovine, kako bi u konačnici te teritorije bile
pripojene susjednim državama, čime je izvršena najteža povreda međunarodnog
općeg i humanitarnog prava.
Od zaključivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, Bosna i Hercegovina je
prešla mukotrpan put u izgradnji mira. Međutim, postoje još uvijek brojni
izazovi, a najveći jesu politike u Bosni i Hercegovini i susjedstvu, koje nisu
odustale od ratnih ciljeva o podjeli zemlje.
Kao dio šireg talasa desnog populizma u Evropi, u Bosni i Hercegovini
postoje politike koje otvoreno tvrde da Bosna i Hercegovina nije moguća, jer,
kako ističu, nije moguć zajednički život muslimana i kršćana.
Muslimani i kršćani žive i mogu živjeti zajedno.
I taj život ima perspektivu. A ono što sigurno nema perspektivu su retrogradne
politike koje se tome suprotstavljaju.
Bosna i Hercegovina je, sa svojom viševjekovnom historijom, živi primjer i
dokaz civilizacijske ideje da ljudi različitih vjera, nacija i kultura mogu
živjeti zajedno. Činjenica da je Bosna i Hercegovina, čak i uprkos ratu koji je
bio usmjeren na njeno uništenje, uspjela opstati, pokazuje njenu izuzetnu
otpornost.
Većina ljudi u Bosni i Hercegovini želi živjeti u miru sa svojim
različitostima, te postoji dovoljno snage da takva Bosna i Hercegovina
pobijedi. Uvjeren sam da će tako i biti.
Poštovani predsjedavajući,
iskustvo Bosne i Hercegovine govori da je vladavina prava krucijalan faktor
za izgradnju mira. Rad Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju,
koji je formirao UN, omogućio je žrtvama minimum pravde, a zločincima je poslao
poruku da njihova djela neće ostati nekažnjena, te da će biti izvedeni pred
lice pravde i snositi posljedice za svoje postupke.
Nadalje, ogroman doprinos izgradnji i zaštiti mira dala su i druga tijela
međunarodne zajednice, prvenstveno Ured visokog predstavnika i Vijeće za
implementaciju mira.
Oba tijela su uspostavljena na osnovu Poglavlja 7 Povelje Ujedinjenih
nacija, koje nalaže intervenciju međunarodne zajednice u svrhu zaštite mira, a
njihovo uspostavljanje je potvrđeno i relevantnim rezolucijama Vijeća
sigurnosti. Shodno tome, i njihovo zatvaranje moguće je samo uz novu odluku
Vijeća sigurnosti, a za to još nije vrijeme.
Dopustite da vas podsjetim da je u znatno razvijenim državama, poput
Njemačke, postojala međunarodna supervizija, sa mnogo većim izvršnim ovlastima
od Ureda visokog predstavnika u BiH, a ugašena je nakon 45 godina postojanja,
kada su stvorene pretpostavke za to.
U proteklih 27 godina, Ured visokog predstavnika i Vijeće za implementaciju
mira pomagali su domaćim političkim akterima na provođenju reformi.
Zahvaljujući zajedničkim naporima, uspjeli smo nekada tri zaraćene vojske
ujediniti u jedinstvene Oružane snage BiH. Ujedinili smo i tri obavještajne
službe, poreska sistema, pravosuđa, itd.
Upravo je zahvaljujući ovim reformama, odnosno postojanju Oružanih snaga i
drugih državnih institucija Bosne i Hercegovine, čak i nakon postepenog
povlačenja 60.000 međunarodnih trupa, sačuvan mir.
U proteklih nešto više od godinu dana, u Bosni i Hercegovini je na sceni
bio udar na 27 godina implementacije Daytonskog mirovnog sporazuma, kroz
pokušaj rasformiranja državnih institucija koje su uspostavljenje na osnovu
jasnih odredbi Daytonskog sporazuma.
Zahvaljujući djelovanju Ureda visokog predstavnika i država članica Vijeća
za implementaciju mira, na čelu sa Sjedinjenim Američkim Državama, zaustavljen
je udar na državne institucije, te je sačuvan mir, čime je pokazana
svrsishodnost i efikasnost institucija međunarodne zajednice u BiH.
U proteklom periodu, uz zahtjeve za zatvaranje OHR-a, sve su češći i
zahtjevi da visoki predstavnik poduzima poteze, kojima bi se slabilo jedinstvo
Bosne i Hercegovine, te uvodile dodatne etničke podjele. Obaveza visokog
predstavnika, prema Daytonskom sporazumu i Povelji UN-a, jeste da štiti
suverenitet i teritorijalni integritet BiH, a ne da doprinosi njegovom
razgrađivanju.
Poštovani predsjedavajući,
osim civilnog, Bosna i Hercegovina ima i međunarodno vojno prisustvo, u
vidu misije EUFOR-a i NATO štaba, sa ukupno 1.100 pripadnika. Bosna i
Hercegovina ni po tome nije specifična, jer mnoge, znatno razvijenije, također
suverene države imaju potrebu za prisustvom međunarodnih vojnih snaga, u znatno
većem broju nego što je to slučaj u BiH.
Međunarodno vojno prisustvo uspostavljeno je Daytonskim mirovnim
sporazumom, a Vijeće sigurnosti svake godine potvrđuje mandat EUFOR-a.
Za manje od mjesec dana predstoji novo glasanje u Vijeću sigurnosti o
mandatu EUFOR-a. Vrlo je važno za mir i stabilnost u Bosni i Hercegovini i regiji
da ova rezolucija bude usvojena, ali vrijedi naglasiti da u svakom slučaju NATO
savez, prema Daytonskom sporazumu, ima pravo i obavezu da rasporedi svoje snage
u BiH.
Također, postoje odluke Predsjedništva Bosne i Hercegovine kojima se daje
pristanak na prisustvo snaga EUFOR-a i NATO saveza, bez vremenskog ograničenja,
te su navedene odluke dovoljan pravni osnov za prisustvo međunarodne vojne
misije u BiH, sve dok Predsjedništvo BiH ne zauzme drugačiji stav.
Poštovani predsjedavajući,
vanjskopolitički ciljevi Bosne i Hercegovine su članstvo u Evropskoj uniji
i NATO savezu.
Na sjednici Evropskog vijeća iz juna ove godine, otvoren je prostor za
dodjeljivanje Bosni i Hercegovini statusa kandidata za članstvo u Evropskoj
uniji, uz ispunjavanje određenih uslova. U proteklom periodu, Bosna i
Hercegovina je ostvarila određen napredak na ispunjavanju 14 prioriteta iz
Mišljenja Evropske komisije o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u EU.
Neke prioritete smo ostvarili u potpunosti, a druge djelimično. Raduje da smo, u proteklim sedmicama, nastavili s
ispunjavanjem tih prioriteta.
Očekujem da, nakon općih izbora koji će se održati 2. oktobra ove godine,
još snažnije nastavimo na tom putu i BiH što prije dobije status kandidata za
članstvo u EU.
Kada su u pitanju odnosi sa NATO savezom, Bosna i Hercegovina je dio
Akcionog plana za članstvo. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je usvojilo
Program reformi, kojim Bosna i Hercegovina ispunjava svoje obaveze, na
godišnjem nivou, kada su u pitanju reforme koje NATO savez očekuje od nas, kao
države aspiranta.
Poštovani predsjedavajući,
vanjskopolitički cilj Bosne i Hercegovine je i regionalna saradnja. Bosna i
Hercegovina želi dobre odnose sa svojim susjedima, uz međusobno uvažavanje,
poštovanje i princip reciprociteta. I jedino je tako moguće graditi dobre odnose
sa Bosnom i Hercegovinom.
Svi u regiji moraju shvatiti da je geostrateška i geopolitička
konfiguracija regije završena, i da je put ka sigurnosti i prosperitetu – put
međusobne saradnje i rješavanja otvorenih pitanja, u skladu s principima
međunarodnog prava.
Svi u regiji smo ravnopravni, niko ni nad kime ne može dominirati, a mir i
stabilnost su prijeko potrebni svima.
Poštovani predsjedavajući,
cijelom svijetu je potreban mir i stabilnost. Sve trenutne sporove u
svijetu treba rješavati na principima međunarodnog prava i uz učešće institucija
međunarodne pravde. Zato je jako važno osnažiti multilateralne mehanizme i
institucije. U tom smislu, smatram da se snaga i autoritet UN-a kao ključnog
multilateralnog mehanizma mora jačati.
Hvala vam na pažnji.