Poštovane majke Srebrenice, uvažene porodice žrtava genocida,
ekselencije,
eminencije, dragi prijatelji iz Bosne i Hercegovine i svijeta,
okupili smo se danas da s pijetetom ispratimo na vječni smiraj posmrtne ostatke još 14 nevinih žrtava genocida nad Bošnjacima.
Naša je ljudska dužnost
da iskažemo saosjećanje s njihovim porodicama, kao i s porodicama svih žrtava
genocida u i oko Srebrenice.
Posebno
poštovanje moramo iskazati Majkama Srebrenice. One su istinske heroine našeg
vremena.
Njihova
hrabrost i nepokolebljiv duh služe kao inspiracija svima nama. Njihova borba za
istinu i pravdu podsjeća nas na važnost individualnog djelovanja u borbi protiv
zla i nepravde.
Snaga
heroina Srebrenice i Podrinja nas podsjeća da je čak i u najmračnijim
trenucima, ljubav jača od mržnje, a istina od laži.
U Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija (UN)
usvojena je Rezolucija o Međunarodnom danu sjećanja i
obilježavanja genocida u Srebrenici.
Prvi put komemoraciju žrtvama genocida
obilježavamo s usvojenom rezolucijom. Hvala
prijateljima Bosne i Hercegovine iz cijelog svijeta koji su podržali usvajanje
Rezolucije.
Ovo je jedna od
najvažnijih diplomatskih, političkih i moralnih pobjeda Bosne i Hercegovine u
XXI. stoljeću, posvećena žrtvama genocida i njihovim porodicama.
Implementacija
usvojene rezolucije je počela i niko je više ne može zaustaviti. Jedan od rezultata usvajanja
Rezolucije je da mi već ove godine u zgradi UN-a obilježavamo Dan sjećanja na
genocid u Srebrenici.
Današnje
međunarodno obilježavanje u New Yorku organizira Stalna misija Bosne i
Hercegovine pri UN-u. Od iduće godine organizaciju obilježavanja preuzimaju
generalni sekretar i Sekretarijat UN-a.
U narednom
periodu, dokle god bude postojala ljudska civilizacija, 11. juli će biti Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici. To
više niko ne može izbrisati.
Mi uvažavamo
susjednu Srbiju i njene građane. Mi ne stavljamo znak jednakosti između režima
i ljudi. Želimo mir i ravnopravnu saradnju.
Nažalost, mir i
ravnopravnu saradnju ugrožava velikodržavna politika režima u Beogradu.
To je politika
koja je i na primjeru Rezolucije o genocidu u Srebrenici pokazala da očigledne
poraze pokušava pretvoriti u pobjede.
S druge strane,
bosanskohercegovačka politika ne smije upasti u zamku da evidentnu pobjedu
pretvori u poraz. To ne smijemo dozvoliti.
Implementacija
ove rezolucije ne zavisi od onih koji je nisu uspjeli zaustaviti. Ona zavisi od
nas, ali pod uslovom da ne prihvatimo narativ negatora genocida.
Sudovi
UN-a presudili su da je počinjen genocid nad Bošnjacima, kao i udruženi
zločinački poduhvat protiv države Bosne i Hercegovine.
Nažalost, uprkos ovim presudama, organi bh.
entiteta RS prijete državi Bosni i Hercegovini.
Zato je za nas u
Bosni i Hercegovini važno da odgovorimo na pitanje: postoje li sličnosti između
stanja početkom 1992. i ovog danas?
Odgovor na ovo
pitanje pokušat ću predstaviti u osam teza:
- presuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić i njegovi saradnici su 1992. govorili da je „Bosna i Hercegovina nemoguća država“. Danas to ponovo govore čelnici bh. entiteta RS;
- velikosrpski protagonisti su 1992. javno govorili da im je cilj velika Srbija. Najviši predstavnici bh. entiteta RS-a opet javno govore da im je cilj velika Srbija, uprkos činjenici da su zbog tog opasnog projekta počinjeni agresija, genocid, zločini protiv čovječnosti i drugi zločini;
- velikosrpski sljedbenici su 1992. prvo krenuli putem pravnog nasilja, rušeći međunarodno i nacionalno pravo. Danas ponovo prijete pravnim nasiljem nad ustavnim poretkom;
- velikosrpski protagonisti su 1992. povlačili sudije iz Ustavnog suda Republike Bosne i Hercegovine i rušili ustavni poredak. Danas to ponovo rade;
- velikosrpski protagonisti su 1992. prijetili nestankom i države i Bošnjaka. Danas ponovo prijete nestankom države i getoiziranjem Bošnjaka na 25% državne teritorije Bosne i Hercegovine;
- velikosrpski protagonisti su 1990-ih uporno bili protiv prisustva međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Kada se međunarodna zajednica povukla počinili su genocid. Danas ponovo traže povlačenje međunarodne zajednice;
- velikosrpski projektanti su prije 1992. osmislili Memorandum SANU koji je bio dinamit s kojim su razorili Jugoslaviju i pokrenuli agresorske ratove. Prije 34 dana usvojena je Deklaracija tzv. svesrpskog sabora. Evropa i svijet moraju biti svjesni da je ova Vučićeva deklaracija opasnija i skandaloznija od Memoranduma SANU-a;
- na čelu velikosrpskog projekta 1992. bili su Slobodan Milošević i Radovan Karadžić. Snimljeni telefonski razgovori njih dvojice jasno govore da je Milošević bio šef, a Karadžić izvršilac. Njihov dogovor je bio da Milošević zavarava Zapad, a da Karadžić provodi na terenu njegovu politiku. Pozivam sve da razmisle kakvu ulogu danas igraju Aleksandar Vučić i Milorad Dodik;
Na kraju, da odgovorim na postavljeno pitanje o sličnostima između stanja
1992. i današnjeg. Historijski kontekst, omjer snaga i globalne prilike nisu
iste, ali, nažalost, postoje brojne sličnosti između velikosrpske ideologije i
politike iz 1992. i ove sadašnje. Ne smijemo to podcijeniti.
Kako efikasnije braniti Bosnu i Hercegovinu u
vremenu koje je pred nama?
Za budućnost naše države od presudne važnosti je
da svi shvate dvije ključne poruke.
Prvo, samo nas država i državne institucije mogu
zaštiti od opasnosti.
Drugo, neinformirani, neobrazovani i posvađani
ljudi kao magnet privlače zlotvore.
Samo ljudi koji su osposobljeni, opremljeni i
voljni da se brane odvraćaju potencijalne počinioce genocida. To je lekcija
koju moramo dobro naučiti.
Argumentima moramo
razbijati neistine i uporno raditi na realizaciji vanjskopolitičkih prioriteta.
U martu 2024. EU je
donijela odluku o otvaranju pregovora s Bosnom i Hercegovinom. Mi smo u srcu
Evrope i naše mjesto je u EU.
Mi smo i pred vratima
članstva u NATO-u. NATO je sigurna luka koja svim ljudima u našoj zemlji
garantira mir i sigurnost.
Naš zadatak je da se
borimo za sigurnu budućnost i jačamo naša savezništva.
Važno je da vrijedno i
osmišljeno sarađujemo s našim prijateljima u evropskim i sjevernoameričkim
državama, ali i azijskim, afričkim i latinoameričkim državama, kao i s
Australijom i Okeanijom.
Moramo ojačati stara
prijateljstva i graditi nova gdje možemo.
Usvojena Rezolucija o
genocidu u Srebrenici nam je dodatno pokazala koliko je to važno.
Naš put je izgradnja
pravednije budućnosti.
Budemo li na tom putu
zaboravili tragičnu prošlost, ona se može ponoviti.
Proučimo staze prošlosti
da bismo se sigurnije kretali stazama budućnosti.
Svim dobronamjernim ljudima u našoj državi i
regiji šaljemo poruku mira i uvažavanja.
Stoljećima živimo zajedno i zajedno ćemo
živjeti i u budućnosti.
Na
kraju, još jednom upućujem riječi poštovanja, saosjećanja i solidarnosti prema
svima onima koji su izgubili svoje najmilije.