Naša je ljudska dužnost da iskažemo saosjećanje s njihovim porodicama, kao i s porodicama svih žrtava genocida u i oko Srebrenice.

Posebno poštovanje moramo iskazati Majkama Srebrenice. One su istinske heroine našeg vremena.

Njihova hrabrost i nepokolebljiv duh služe kao inspiracija svima nama. Njihova borba za istinu i pravdu podsjeća nas na važnost individualnog djelovanja u borbi protiv zla i nepravde.

Snaga heroina Srebrenice i Podrinja nas podsjeća da je čak i u najmračnijim trenucima, ljubav jača od mržnje, a istina od laži.

U Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija (UN) usvojena je Rezolucija o Međunarodnom danu sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici.

Prvi put komemoraciju žrtvama genocida obilježavamo s usvojenom rezolucijom. Hvala prijateljima Bosne i Hercegovine iz cijelog svijeta koji su podržali usvajanje Rezolucije.

Ovo je jedna od najvažnijih diplomatskih, političkih i moralnih pobjeda Bosne i Hercegovine u XXI. stoljeću, posvećena žrtvama genocida i njihovim porodicama.

Implementacija usvojene rezolucije je počela i niko je više ne može zaustaviti. Jedan od rezultata usvajanja Rezolucije je da mi već ove godine u zgradi UN-a obilježavamo Dan sjećanja na genocid u Srebrenici.

Današnje međunarodno obilježavanje u New Yorku organizira Stalna misija Bosne i Hercegovine pri UN-u. Od iduće godine organizaciju obilježavanja preuzimaju generalni sekretar i Sekretarijat UN-a.

U narednom periodu, dokle god bude postojala ljudska civilizacija, 11. juli će biti Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici. To više niko ne može izbrisati.

Mi uvažavamo susjednu Srbiju i njene građane. Mi ne stavljamo znak jednakosti između režima i ljudi. Želimo mir i ravnopravnu saradnju.

Nažalost, mir i ravnopravnu saradnju ugrožava velikodržavna politika režima u Beogradu.

To je politika koja je i na primjeru Rezolucije o genocidu u Srebrenici pokazala da očigledne poraze pokušava pretvoriti u pobjede.

S druge strane, bosanskohercegovačka politika ne smije upasti u zamku da evidentnu pobjedu pretvori u poraz. To ne smijemo dozvoliti.

Implementacija ove rezolucije ne zavisi od onih koji je nisu uspjeli zaustaviti. Ona zavisi od nas, ali pod uslovom da ne prihvatimo narativ negatora genocida.

Sudovi UN-a presudili su da je počinjen genocid nad Bošnjacima, kao i udruženi zločinački poduhvat protiv države Bosne i Hercegovine.

Nažalost, uprkos ovim presudama, organi bh. entiteta RS prijete državi Bosni i Hercegovini.

Zato je za nas u Bosni i Hercegovini važno da odgovorimo na pitanje: postoje li sličnosti između stanja početkom 1992. i ovog danas?

Odgovor na ovo pitanje pokušat ću predstaviti u osam teza:

- presuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić i njegovi saradnici su 1992. govorili da je „Bosna i Hercegovina nemoguća država“. Danas to ponovo govore čelnici bh. entiteta RS;

- velikosrpski protagonisti su 1992. javno govorili da im je cilj velika Srbija. Najviši predstavnici bh. entiteta RS-a opet javno govore da im je cilj velika Srbija, uprkos činjenici da su zbog tog opasnog projekta počinjeni agresija, genocid, zločini protiv čovječnosti i drugi zločini;

- velikosrpski sljedbenici su 1992. prvo krenuli putem pravnog nasilja, rušeći međunarodno i nacionalno pravo. Danas ponovo prijete pravnim nasiljem nad ustavnim poretkom;

- velikosrpski protagonisti su 1992. povlačili sudije iz Ustavnog suda Republike Bosne i Hercegovine i rušili ustavni poredak. Danas to ponovo rade;

- velikosrpski protagonisti su 1992. prijetili nestankom i države i Bošnjaka. Danas ponovo prijete nestankom države i getoiziranjem Bošnjaka na 25% državne teritorije Bosne i Hercegovine;

- velikosrpski protagonisti su 1990-ih uporno bili protiv prisustva međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Kada se međunarodna zajednica povukla počinili su genocid. Danas  ponovo traže povlačenje međunarodne zajednice;

- velikosrpski projektanti su prije 1992. osmislili Memorandum SANU koji je bio dinamit s kojim su razorili Jugoslaviju i pokrenuli agresorske ratove. Prije 34 dana usvojena je Deklaracija tzv. svesrpskog sabora. Evropa i svijet moraju biti svjesni da je ova Vučićeva deklaracija opasnija i skandaloznija od Memoranduma SANU-a;

- na čelu velikosrpskog projekta 1992. bili su Slobodan Milošević i Radovan Karadžić. Snimljeni telefonski razgovori njih dvojice jasno govore da je Milošević bio šef, a Karadžić izvršilac. Njihov dogovor je bio da Milošević zavarava Zapad, a da Karadžić provodi na terenu njegovu politiku. Pozivam sve da razmisle kakvu ulogu danas igraju Aleksandar Vučić i Milorad Dodik;