Uz zahvalnost za sve napore Venecijanske komisije u sačinjavanju jako dobrog drafta Mišljenja Venecijanske komisije, koje će biti od velike pomoći u svim nastojanjima da se kvalitet Ustavnog suda Bosne i Hercegovine podigne na najviši mogući nivo, dozvolite mi ovom prilikom da istaknem nekoliko važnih pitanja koja su bila temeljna inspiracija za slanje zahtjeva Venecijanskoj komisiji.
Na početku, dozvolite mi, prije
iznošenja razloga iz moga zahtjeva za Mišljenje Venecijanske komisije, da
istaknem tu činjenicu da je Ustav Bosne i Hercegovine, kao Aneks 4. dio
Dejtonskog mirovnog sporazuma i da je pisan terminologijom anglosaksonskog
prava, što u domaćem pravnom ambijentu, u kojem postoje isključivo
kontinentalno pravo i njegov terminološki aparat, izaziva niz loših i
proizvoljnih interpretacija. Jako je teško jedan dokument pisan anglosaksonskim
terminima provoditi u ambijentu kontinentalnog prava, pa tako cijeli niz
termina na temelju različite percepcije bude pogrešno interpretiran. Naša je
namjera da koristimo isključivo termine i način implementacije kontinentalnog
prava, što će biti moguće tek kada Ustav Bosne i Hercegovine reformiramo u toj
mjeri da on bude pisan i prilagođen kontinentalnom pravu. Dozvolite mi sada da
ukratko obrazložim razloge podnošenja moga zahtjeva za Mišljenje Venecijanske
komisije.
Prvi razlog, svakako, ogleda se u
relativno nepreciznim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine koje utvrđuju
minimum kriterija za izbor sudija u Ustavni sud Bosne i Hercegovine, što je,
nažalost, u prethodnim slučajevima zloupotrebljeno do te mjere da su birane
osobe bez bilo kakvog pravosudnog iskustva. Potpuno smo svjesni da u Evropi
postoji različita praksa izbora sudija u ustavne sudove, ali da ipak postoji
nešto što možemo nazvati preovlađujućom praksom ili praksom koja je prisutna u
najvećem broju zemalja Evrope. Svakako smo svjesni da postoje toliko specifični
slučajevi u pojedinim zemljama u kojima je moguće izabrati lica za sudije
ustavnih sudova koja uopće nisu pravnici, ali isto tako smatramo da to nije
odgovarajuća praksa koja se može primijeniti u Bosni i Hercegovini.
Potrebno je posebno naglasiti da u Bosni
i Hercegovini postoji krhka demokratija koja, radi postojanja etnički
utemeljenih politika, nije potpuna niti uspostavljena u cijelosti, gdje u
takvim slučajevima Ustavni sud Bosne i Hercegovine treba biti krajnja sudska
instanca koja, pored pravnih pitanja, treba da zaštiti i demokratiju u Bosni i
Hercegovini.
U prethodnoj praksi donošenja odluka
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u čemu su učestvovala lica koja su birana za
sudije, ali koja uopće nisu imala nikakvo pravosudno iskustvo, donošene se
odluke koje su izazivale značajne tenzije i prouzrokovale dugogodišnje
političke i pravne probleme u Bosni i Hercegovini. To su najčešće bile odluke
koje su se ticale izbornog sistema u Bosni i Hercegovini u kojima je Ustavni
sud Bosne i Hercegovine donosio jako čudne odluke, koje su čak sadržavale
argumente za etničke podjele u zemlji kojima se učvršćuje diskriminacija.
Dozvolite da posebno naglasim kako je takva praksa neprihvatljiva.
Pored toga, u Bosni i Hercegovini ne postoji
Vrhovni sud kao krajnja sudska instanca u dvostepenim postupcima, tako da je
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u pojedinim slučajevima djelovao kao krajnja
sudska instanca. Da bi tako nešto bilo utemeljeno, onda je svakako neophodno da
u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine budu izabrane sudije koje su imale
pravosudno ili dovoljno dugo profesionalno iskustvo, kako bi bile u stanju da
obavljaju posao u takvom sudu koji predstavlja krajnju sudsku instancu. Za
sada, u sastavu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u dijelu izabranih domaćih
sudija, takvu praksu nemamo jer su u Ustavni sud Bosne i Hercegovine najčešće
birani kandidati bez bilo kakvog pravosudnog iskustva ili dovoljno dugog
profesionalnog iskustva koje se tiče pravosudnih organa. To svakako podriva
kvalitet samog Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i u konačnici ima za
posljedicu nedovoljnu pravnu sigurnost građana Bosne i Hercegovine.
Posebno je zabrinjavajuće što je Ustavni
sud Bosne i Hercegovine, u pogledu zaštite ljudskih prava, preuzeo ovlaštenja
Evropskog suda za ljudska prava na način da je vidno svojim odlukama nastojao
da stvori novu praksu za Evropski sud, umjesto da je u svome odlučivanju
koristio sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava, što mu je ustavna
obaveza. Razlozi tome opet su nedovoljan kvalitet, potencijal i znanje
izabranih sudija, zbog nedovoljno preciznih kriterija za izbor sudija Ustavnog
suda Bosne i Hercegovine koji su utvrđeni Ustavom Bosne i Hercegovine.
Drugo važno pitanje odnosi se na etnički
sistem izbora sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Naravno, svjestan sam
kako Ustav Bosne i Hercegovine ne utvrđuje etničke kriterije za izbor sudija u
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, ali je s druge strane uspostavljena praksa da
kod 6 domaćih sudija, prilikom svih izbora, imamo 2 etnička Bošnjaka, 2 etnička
Hrvata i 2 etnička Srbina. To je praksa koja dolazi iz etničkih politika i
etnički utemeljenih stranaka, što je apsolutno neprihvatljivo. Taj način, kojim
se vrši izbor na temelju etničkog pariteta, jedan je od dodatnih razloga kojima
se podriva kvalitet Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Ovom prilikom podsjetiću
vas na stav Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope iz oktobra 2002. godine u
kojem je nedvojbeno rečeno da Bosna i Hercegovina u okviru svojih obaveza koje
proizlaze iz članstva u Vijeću Evrope „mora napustiti etnički sistem
predstavljanja i preći na građanski sistem predstavljanja.“ To je obaveza moje
zemlje i ona se mora ispuniti.
Na kraju, želim posebno istaknuti i taj
treći problem koji smo dali u okviru naših sugestija ili manjeg amandmana na
draft Mišljenja Venecijanske komisije, a za koji insistiramo da uđe u stav (35)
ili (36) jer ga smatramo enormno važnim. Taj problem ogleda se u namjeri
domaćih političkih aktera da izmjene sistem odlučivanja Ustavnog suda Bosne i
Hercegovine na način da to bude etnički i teritorijalno (entitetski utemeljeno)
odlučivanje. Složićete se sa mnom da je tako nešto potpuno neprihvatljivo. Zbog
toga smo dali mali amandman na draft Mišljenja Venecijanske komisije, koji
mislimo da se može ugraditi u stav (35) ili stav (36) i koji glasi:
„Polazeći od toga da etničke kvote ili
etnički kriteriji za izbor sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
predstavljaju izraz diskriminacije, Venecijanska komisija, također, smatra da u
sistemu odlučivanja Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ne mogu biti primijenjeni
etnički sistem odlučivanja, kao ni teritorijalni, odnosno entitetski sistem
odlučivanja. Ustavni sud Bosne i Hercegovine kao sudski organ sa specifičnim
nadležnostima koji donosi odluke, a koje se odnose na sve građane Bosne i
Hercegovine, svoje odluke treba donositi prostom većinom od ukupnog broja sudija
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Etnički i teritorijalni (entitetski) sistem
odlučivanja bi bio neprihvatljiv.“
Vjerujem kako ovaj amandman može biti
jako značajan i koristan te, dozvolite da insistiram, da se on ogradi u konačno
Mišljenje Venecijanske komisije, prema mome zahtjevu od 15. marta 2024. godine.
Želim još jednom izraziti svoje duboko
poštovanje prema Venecijanskoj komisiji, koja je svojim mišljenjima veoma mnogo
pomogla u popravljanju različitih pravnih nepravilnosti u Bosni i Hercegovini.
U slučaju vaših dodatnih pitanja, stojim vam na raspolaganju.
Zahvaljujem za vašu pažnju.