Građanke i građani Bosne i Hercegovine u državi i inozemstvu,
u Generalnoj skupštini Ujedinjenih
nacija (UN) usvojena je Rezolucija o 11. julu kao Međunarodnom danu sjećanja i
obilježavanja genocida u Srebrenici.
Mnogi su mislili da nećemo nikada
dočekati ovu rezoluciju u UN-u. Nakon niza neuspjelih pokušaja, uspjeli smo. Iza ovog uspjeha stoji dobro osmišljen
i predan rad. Ovaj rezultat nije pao s neba. Uložili
smo ogroman trud, znanje i energiju.
Ovo
je jedna od najvažnijih diplomatskih i političkih pobjeda Bosne i Hercegovine u
XXI. stoljeću.
Bili
smo u potpuno neravnopravnoj poziciji u odnosu na neuporedivo brojnije
diplomatije Srbije, Rusije, S. Koreje i
nekih drugih zemalja. Ipak, u saradnji s našim saveznicima, pobijedili smo.
Nažalost,
usvojena Rezolucija je mala satisfakcija porodicama žrtava genocida.
Njihovu
patnju i bol ne može zamijeniti nijedna rezolucija ili sudska presuda. Zato i
sada trebamo biti dostojanstveni i odmjereni u izjavama.
Ne želimo likovati i slaviti zbog ovog
ogromnog diplomatskog uspjeha. Danas se želimo s poštovanjem sjetiti žrtava
genocida, zločina protiv čovječnosti i drugih zločina.
Ova rezolucija nije uperena ni protiv
jednog naroda. Rezolucija je nova šansa za katarzu i civilizacijsko
raščišćavanje s pravosnažno presuđenim ratnim zločincima.
Hvala prijateljima Bosne i Hercegovine
iz cijelog svijeta koji su podržali i pomogli da bude usvojena ova važna rezolucija.
Zahvaljujem se svim
državama članicama UN-a koje su
glasale za ovu rezoluciju.
Rezultat glasanja u Generalnoj
skupštini UN-a je iznad naših očekivanja, s obzirom na to da znamo s kakvom
snažnom diplomatskom mašinerijom smo se suočili. Osamdeset četiri glasa za, i
samo devetnaest protiv je velika i
ubjedljiva pobjeda. Važno je, također, da šezdeset osam glasova suzdržanih ne
negiraju presude sudova UN-a. Mnogi od ambasadora ovih država su mi to i
direktno rekli. Ove države će, također, obilježavati 11. juli kao Međunarodni dan sjećanja
i obilježavanja genocida u Srebrenici.
Poziv
da se glasa protiv ove rezolucije nisu prihvatile stotinu pedeset dvije države
članice UN-a i plus neke države koje nisu bile u sali tokom glasanja. To je
prava istina. Naime, u proceduri UN-a, gdje se
broje glasovi za i protiv, suzdržani su uvijek podrška većini, a ne manjini. Da
su suzdržane zemlje željele naštetiti ili srušiti Rezoluciju, glasale bi
protiv. Ali one to nisu svjesno učinile. Skoro
sve suzdržane zemlje su u diskusijama naglasile da je bio genocid u Srebrenici.
Sada se možemo pitati zašto su nakon takvih diskusija bile suzdržane na
glasanju. Zato što su znale da Rezolucija ima ogromnu podršku u odnosu na
negatore presuđenog genocida, te su odlučile sebi dati malo političkog prostora
zbog raznih geopolitičkih i geoekonomskih, poprilično ozbiljnih razloga.
Zato ne treba nasjedati na propagandu koja ima
za cilj da od država sa kojima možemo sarađivati u budućnosti napravimo
neprijatelje.
U tekstu usvojene Rezolucije se poziva
na civilizacijske vrijednosti koje ne mogu biti sporne u demokratskim i
civiliziranim državama.
U tekstu Rezolucije je, između
ostalog, naglašeno:
- da se 11. juli proglasi Međunarodnim danom sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici 1995. godine koji će se obilježavati svake godine i to počinje već od 11. jula ove godine.
- da se bezrezervno osuđuje svako poricanje genocida u Srebrenici;
- da se kroz obrazovne sisteme razvijaju odgovarajući programi, u cilju sprečavanja ponavljanja genocida u budućnosti;
- da se ohrabri proces izgradnje održivog mira, pravde, istine i pomirenja.
Aktivnosti u vezi ove rezolucije
pokrenuo sam na početku mandata, a intenzivirao prije tačno 12 mjeseci.
Iskreno se zahvaljujem Majkama
Srebrenice i drugim udruženjima žrtava genocida koje sam od samog početka
informirao o ovom projektu i koje su pružile punu podršku ovom projektu.
Ovaj veoma zahtjevan i složen proces
vodili smo planski i osmišljeno i doveli do konkretnog rezultata. Nismo puno
pričali, ali jesmo vrijedno radili. Riječ je o jednom od najkompleksnijih
projekata, koji je podrazumijevao ogroman broj aktivnosti. Održao sam stotine
sastanaka s ambasadorima u zemlji i inozemstvu, s predsjednicima, premijerima,
ministrima, desetine telefonskih razgovora… Gotovo da nema države na svijetu s
kojom nisam uspostavio neki oblik komunikacije.
Pokazali smo i jedan novi način
djelovanja.
Dokazali smo da se ozbiljna politika
ne vodi ispraznim riječima, već
sistematičnim i ozbiljnim radom. Pokazali smo da politika nije senzacionalizam
i borba za lajkove. I zato smo, između ostalog, uspjeli.
Kao čovjek koji je pokrenuo i vodio
ovaj projekat želim posebno pohvaliti najisturenijeg čovjeka ovog projekta u
Ujedinjenim nacijama - dr. Zlatka Lagumdžiju. Bez njegovog angažmana i znanja
ova rezolucija teško bi bila usvojena. Dr. Lagumdžija je uradio ogroman posao i
zahvaljujem mu se na tome. Na najbolji način iskoristio je svoja nesporna
diplomatska znanja i vještine, kao i brojne konekcije širom svijeta.
Povodom usvajanja ove rezolucije
zahvaljujem se i:
-
Majkama Srebrenice, na čelu s Munirom Subašić;
-
reisu Islamske zajednice u BiH dr. Huseinu Kavazoviću;
-
mojim saradnicima u Kabinetu, a posebno dr. Aliji Kožljaku;
-
članu PBiH Željku Komšiću;
-
ministru vanjskih poslova BiH gospodinu Elmedinu Konakoviću;
-
direktoru MC Potočari dr. Emiru Suljagiću;
-
Udruženju žrtava i svjedoka genocida, na čelu s Muratom Tahirovićem;
-
bh. ambasadorima koji su učestvovali u ovome;
-
i brojnim drugim ljudima u domovini i dijaspori.
O mojim aktivnostima neću previše
govoriti, o tome neka govore svjedoci tih aktivnosti. Svi ovi navedeni ljudi,
kao i brojni drugi, bili su dio jednog velikog tima koji je postigao veliki i
historijski rezultat. Hvala im najiskrenije.
Osim ozbiljne mašinerije izvan naše
države koja je radila protiv usvajanja ove rezolucije, veliki problem
predstavljali su i domaći populisti.
O Rezoluciji su pričali i političari
koji nemaju blage veze s ovom rezolucijom. Njihovim populističkim izjavama
stvarali su nam dodatne probleme. Ipak, doveli smo ovaj projekat do uspješnog
epiloga i pokazali ozbiljnost i odgovornost.
Želim
uputiti i nekoliko poruka srpskom narodu u Bosni i Hercegovini.
Srpski
narod je integralni dio bosanskohercegovačkog jedinstva u različitostima i
ravnopravan narod s drugim narodima. Tako je bilo i tako će ostati.
Rezolucija
o genocidu u Srebrenici nije nikakva prijetnja srpskom narodu. Nema genocidnih
naroda.
Ovu rezoluciju
treba shvatiti kao veliku šansu za katarzu i trasiranje puta u sigurniju
budućnost.
Želim
uputiti i poruku građanima susjedne Republike Srbije.
U
ovoj rezoluciji se ne spominje nijednom riječju Srbija. Želim da razvijamo
dobre odnose između Bosne i Hercegovine i Srbije, uz međusobno uvažavanje i
poštivanje.
Vrijeme
je da i predsjednik Srbije shvati da je on predsjednik Republike Srbije, a ne
predsjednik Srba. Ne postoje predsjednici Srba, Bošnjaka, Hrvata i drugih
naroda, postoje međunarodno priznate države i legalni organi vlasti tih država.
Ne treba izmišljati srpske, bošnjačke i hrvatske sabore, treba poštovati
Parlament BiH, Narodnu skupštinu Srbije i Sabor Republike Hrvatske. Ne treba
nam srednjovjekovna logika, već poštivanje međunarodnog prava.
Inkluzivnost, ekonomski rast, regionalna saradnja i euroatlantske
integracije trebaju biti smjer Bosne i Hercegovine u narednim godinama.
Mislim da imamo kapacitet i partnere sa kojima možemo
ostvariti ove ciljeve.
Kao nikad prije, ubijeđen sam da će Bosna i Hercegovina
biti zemlja uspješnih ljudi.
Na kraju, hvala još jednom svim državama članicama UN-a
koje su glasale za Rezoluciju i koje čuvaju istinu o genocidu Srebrenici i daju
nadu u pravedniju budućnost.