Poštovani ambasadori, dame i gospodo,
prije svega, hvala vam na odvojenom vremenu i prilici da ukažem na važne činjenice koje su bitne, ne samo za Bosnu i Hercegovinu, već i za cijelo čovječanstvo.
Dozvolite mi da u
sažetoj formi iskažem kontekst, razloge i značaj usvajanja rezolucije
o 11. julu kao međunarodnom
danu sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici, počinjenog 1995.
Pravosnažnim
presudama najviših sudova UN-a (Međunarodni sud pravde i Međunarodni krivični
tribunal za bivšu Jugoslaviju) potvrđeno je da je nad Bošnjacima u UN sigurnoj
zoni Srebrenica počinjen genocid.
To su
sudske presude koje ne mogu biti izbrisane iz historije čovječanstva. Najviši
sudovi UN-a dokazali su šta se dogodilo u Srebrenici 1995. godine.
Nijedan genocid nakon Drugog svjetskog rata
nije tako detaljno dokumentovan kao genocid u Srebrenici.
Podsjećam,
Haški tribunal je ostavio ogromnu arhivu o počinjenom genocidu, zločinima
protiv čovječnosti i drugim zločinima.
Između
ostalog, hašku zaostavštinu čini:
§ 2,5
miliona transkripata sudskih procesa;
§ 422.000
dokumenata;
§ 30.000
videozapisa.
U
Haškom tribunalu održano je 10.800 dana suđenja, a svjedočilo je preko 4.600
svjedoka. Ukupno je izrečeno skoro 1.500 godina zatvora. Tribunal nije sudio narodima, već je
utvrđivao individualnu odgovornost.
Bivši generalni sekretar UN-a i dobitnik Nobelove
nagrade za mir Kofi Annan je u svom izvještaju o padu Srebrenice iz 2000.
napisao da su UN u Srebrenici napravile „grešku pogrešnom procjenom i
nemogućnošću da se prepozna obim zla s kojim su suočene“.
On je, također, poručio da je ono što se dogodilo
u bivšoj Jugoslaviji i Ruandi sramota za UN, jer su se strašni zločini dogodili
pred očima trupa UN-a.
UN su napravile grešku 1995, ali ne smiju
napraviti novu grešku 2024. godine. Žrtve genocida i njihove porodice zaslužuju
makar mali djelić pravde.
U
predloženom tekstu rezolucije o 11. julu, kao međunarodnom danu sjećanja i obilježavanja genocida u
Srebrenici počinjenog 1995, poziva se na civilizacijske
vrijednosti.
Između
ostalog, u tekstu rezolucije je naglašeno:
§ da se 11. juli proglasi međunarodnim danom sjećanja i komemoracije na genocid u
Srebrenici 1995. godine, koji će se obilježavati svake godine;
§ da se bezrezervno osuđuje svako poricanje genocida u
Srebrenici i poziva države članice da čuvaju utvrđene činjenice;
§ da je
potrebno, kroz obrazovne sisteme, razvijati odgovarajuće programe, također u
znaku sjećanja i u cilju sprečavanja revizionizma i prevencije genocida u
budućnosti;
§ da
treba bezrezervno osuditi veličanje osoba osuđenih za
ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid, uključujući i one
odgovorne za genocid u Srebrenici;
§ da se
uspostave odgovarajuća edukacija i aktivnost podizanja svijesti javnosti o
počinjenom genocidu.
Šta su
ključni ciljevi ove rezolucije? Navest ću, pored
ostalih, devet ključnih argumenata za njeno usvajanje:
1. Jačanje kulture mira i
ohrabrivanje pravde
Temeljni cilj ove rezolucije je izgradnja održivog mira, i ohrabrivanje procesa
pravde, istine i povjerenja u Bosni i Hercegovini i regiji Zapadnog Balkana.
Proces pomirenja se
mora sastojati od sveukupnog oporavka društva, priznavanja genocida i zločina,
prepoznavanja žrtava, te kažnjavanja zločinaca, ali sa fokusom na ishod koji će
promovirati mir i pravdu.
2. Okretanje prema budućnosti, ne
prema prošlosti
Prošlost
ne možemo promijeniti, ali na budućnost možemo uticati.
Cilj ove
rezolucije nije prekrajanje prošlosti, jer je to nemoguće učiniti. Smisao ove
rezolucije je u naglašavanju važnosti izgradnje sigurnije budućnosti za nove
generacije.
3. Rezolucija je
u funkciji pomirenja u regiji Zapadnog Balkana
Usvajanje ove rezolucije bi nesumnjivo dugoročno pomoglo i
ohrabrilo proces pomirenja unutar Bosne i
Hercegovine, kao i u regiji u
cjelini.
4. Institucionalna zaštita
naslijeđa sudova UN-a
Institucionalnom
zaštitom naslijeđa tribunala i sudova UN-a istovremeno se štite civilizacijske
vrijednosti i temeljni principi na kojima počivaju UN, ali i
doprinosi da se zločin genocida više nikada ne ponovi.
Radi budućeg rada UN-a i očuvanja
kredibiliteta ove najbitnije međunarodne organizacije, izuzetno je važno da se
izvuče pouka iz neuspjeha UN-a u sprečavanju genocida u Srebrenici.
5. Važna poruka i upozorenje čovječanstvu
Usvajanjem
ove rezolucije poslali bismo važnu poruku čovječanstvu. UN treba podsjećati na
pravosnažne presude svojih sudova o počinjenim genocidima u Ruandi i
Srebrenici, jer one trebaju služiti kao stalno upozorenje čovječanstvu.
Zato
je, između ostalog, potrebno da Generalna skupština UN-a usvoji rezoluciju o
međunarodnom danu sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici, kao što je to
učinila i u Rezoluciji o Međunarodnom danu sjećanja na genocid u Ruandi nad
Tucijima.
Ruandu
i Srebrenicu ne smijemo nikada izbrisati iz kolektivne memorije čovječanstva.
6. Solidarnost s žrtvama, osuda zločinaca i
sprečavanje negiranja genocida
Negiranjem
počinjenog genocida u i oko Srebrenice, kao i glorificiranjem pravosnažno presuđenih ratnih zločinaca, preživjeli svjedoci
genocida svakodnevno su izloženi atacima na njihovo dostojanstvo.
Usvajanjem
ove rezolucije pružili bismo podršku porodicama žrtava genocida u njihovoj
borbi za istinu i pravdu.
7. Afirmacija kulture sjećanja
Njegovanje kulture
sjećanja treba da bude u funkciji poticanja procesa kritičkog suočavanja s
prošlošću.
Kritičkim
suočavanjem s prošlošću želimo naglasiti važnost očuvanja ljudskih prava i
sloboda svakog pojedinca, te potaknuti empatiju prema žrtvama genocida. Zato je
ova rezolucija od izuzetnog značaja.
Kultura sjećanja na žrtve genocida u
Srebrenici nije i ne smije biti kultura negiranja, nego kultura pamćenja, kako
se genocid nikada i nikome ne bi ponovio.
8. Rezolucija je u
funkciji dijaloga i izgradnje inkluzivnog društva
Obrazovanje
javnosti, uz poticanje kritičke refleksije i javnog dijaloga, predstavlja
temeljni osnov izgradnje društveno svjesnih građana, spremnih suprotstaviti se
ideologijama i politikama koje dovode do genocida.
Rezolucijom želimo
pridonijeti izgradnji inkluzivnog društva utemeljenog na civilizacijskim
vrijednostima.
9. Rezolucija ima globalni značaj jer potiče
obrazovne sisteme da budu u funkciji prevencije genocida
Rezolucija
bi trebala potaknuti države članice UN-a da usvoje nastavne i obrazovne
programe na osnovu kojih će buduće generacije biti educirane o prevenciji i
posljedicama genocida.
Usvajanje rezolucije Generalne skupštine UN-a je važan civilizacijski
iskorak u borbi za istinu i pravdu.
Uvjereni smo da je ova rezolucija podjednako važna za sve nas zajedno, za
svijet koliko i za Bosnu i Hercegovinu, jer njom se nedvosmisleno iskazuje, na globalnom nivou, osuda genocida,
podrška žrtvama, sprečavanje negiranja genocida i spremnost da zajedno radimo
na prevenciji genocida.
Kao
predsjedavajući Predsjedništva BiH posebno želim ukazati na važne pravne
argumente, jer se ova rezolucija bazira na međunarodnom i nacionalnom pravu.
U tom
smislu, naglašavam sljedeće pravne činjenice:
§ Bosna i
Hercegovina je punopravna članica UN-a i naša je obaveza da poštujemo i
implementiramo pravosnažne presude stalnih i ad hoc uspostavljenih sudova (i
tribunala) UN-a;
§ Opći
okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini (Daytonski mirovni sporazum)
potpisan je 1995. godine. U članu 9. ovog sporazuma strane su se obavezale da
će poštovati svoje obaveze i sarađivati “u istrazi i gonjenju ratnih zločinaca
i drugih kršenja međunarodnog humanitarnog prava”;
§ U
preambuli Ustava BiH, koji je integralni dio Daytonskog mirovnog sporazuma,
izričito je naglašena odlučnost ugovornih strana da osiguraju „puno poštovanje
međunarodnog humanitarnog prava“, a što, između ostalog, podrazumijeva implementaciju
pravosnažnih sudskih presuda;
§ U
Ustavu BiH, član II. 8. također je normirana obaveza svih nadležnih organa
vlasti u Bosni i Hercegovini da sarađuju s Međunarodnim krivičnim tribunalom za
bivšu Jugoslaviju i bilo kojom drugom međunarodnom organizacijom ovlaštenom od
Vijeća sigurnosti UN-a, sa mandatom koji se tiče ljudskih prava ili
humanitarnim pravom;
§ Krivičnim
zakonom BiH je zabranjeno javno odobravanje,
negiranje ili opravdavanje zločina genocida. Dakle, svako postupanje suprotno
Krivičnom zakonu BiH je u Bosni i Hercegovini krivično djelo;
§ U
konačnici, podsjećam na izuzetno bitne odredbe Bečke konvencije o pravu ugovora
iz 1969. godine, prema kojima se zaključeni međunarodni ugovori trebaju
poštovati i izvršavati u dobroj vjeri. Bosna i Hercegovina je preuzela obaveze
djelovanja u skladu sa načelima i principa Povelje UN-a, kao i brojnim drugim
međunarodnim ugovorima, relevantnim za usvajanje i implementaciju predmetne
rezolucije.
Veoma
je važno da razbijemo lažnu propagandu koja pokušava ovu rezoluciju predstaviti
kao napad na jedan narod.
Srbi,
Bošnjaci, Hrvati i Ostali, kao i svi građani naše države, integralni su dio
bosanskohercegovačkog jedinstva u različitostima. Tako je bilo i tako će
ostati.
Rezolucija
o genocidu u Srebrenici nije nikakva prijetnja srpskom narodu. Ne postoje
genocidni narodi. Postoje zločinci koji su odgovorni za genocid.
U ovoj
rezoluciji nema nijedne rečenice koja govori o kolektivnoj odgovornosti jednog
naroda. To je istina koja se mora javno izgovoriti.
Ne postoji nijedan opravdan razlog da
bilo koja država na svijetu ne podrži predloženu rezoluciju o Srebrenici u
Generalnoj skupštini UN-a.
Pozivam one koji lobiraju protiv
usvajanja ove rezolucije da to prestanu činiti i da podrže usvajanje ove rezolucije.
Genocid u
Srebrenici, u srcu Evrope, ne smije biti zaboravljen i negiran.
Ne smijemo
to dozvoliti zbog budućnosti čovječanstva.
Sjećanjem čuvamo i
dostojanstvo žrtava.
Sjećanjem se borimo
i za sigurnu budućnost novih generacija.
Ovo je veliki ispit
i za UN.
Ovo je i pitanje
zaštite kredibiliteta ove najviše međunarodne organizacije, čiji su najviši
sudovi već donijeli pravosnažne presude o genocidu u Srebrenici.
Nadam se da će
članice UN-a zaštititi međunarodno pravo i poslati globalnu poruku da ima nade
za pravedniju budućnost čovječanstva.
Hvala na
pažnji.