Poštovani,
Čast mi je što imam priliku da se, kao predstavnik zemlje posmatrača, obratim na ovom važnom skupu, 19. samitu Pokreta nesvrstanih.
Zaista je privilegija po prvi put biti u Kampali i Ugandi, koju opravdano zovu biserom Afrike.
Ovaj skup predstavlja
jedinstvenu priliku da uspostavimo nova partnerstva, jačamo saradnju i
razgovaramo o najvažnijim globalnim temama.
Uvjerena sam da će ova
konferencija doprinijeti dodatnom unapređenju bilateralne i multilateralne
saradnje, boljem razumijevanju globalnih procesa, kao i prevazilaženju nekih od
izazova.
Iako dolazim iz zemlje
koja je posmatrač, a ne punopravni član, ideju nesvrstanosti, kao i sam Pokret,
izuzetno poštujem, vjerovatno i zato što je država u kojoj sam rođena i provela
veliki dio života, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, jedan od
osnivača Pokreta nesvrstanih, a njena prijestonica Beograd domaćin prve
konferencije održane davne 1961. godine.
Politika nesvrstanosti
očigledno je izdržala test vremena, a njeni principi i vrijednosti i danas
prijeko potrebni svijetu, baš kao i prije 60 godina.
Nažalost, čini se da
nismo mnogo naučili iz prošlosti. Jezik sile, oružja i sukoba i dalje
prevladava nad jezikom mira, dijaloga i diplomatije.
Previše je sličnosti
između opasne ere hladnog rata i današnjeg stanja u svijetu, gdje se požari
gase benzinom, a ne razumom i diplomatijom.
Kao i tada je, i danas
sila ima primat nad međunarodnim pravom, koje za velike države ima vrijednost
samo onda kada se poklapa sa njihovim interesima.
U suprotnom,
međunarodno pravo ostaje mrtvo slovo na papiru i nedosanjani ideal pravde za
one male koji uvijek nastradaju kada se njihovi interesi ne poklapaju sa
interesima velikih i moćnih.
Kao što svi znamo,
pravila su efektivna samo kada su univerzalna - kada ih kolektivno i
individualno prihvataju svi relevantni akteri.
Ako se međunarodno
pravo poštuje i provodi samo selektivno i ako standardi važe samo u jednom, ali
ne i drugom slučaju, onda je to plodno tlo za dvostruke aršine i opasan put ka
haosu i neredu.
Posljedica urušavanja
globalnog poretka zasnovanog na međunarodnom pravu su nestabilnost i anarhija u
kojoj dugoročno niko ne dobija, a svi u manjoj ili većoj mjeri gube.
Tome, nažalost,
svjedočimo i mi na Balkanu, posebno u Bosni i Hercegovini koja je žrtva
savremenog neokolonijalizma i poligon za različite političke eksperimente čije
negativne efekte osjećaju svi narodi i građani koji u njoj žive.
Smatram da je važno da
vam skrenem pažnju na to da BiH nosi neslavan epitet „jedine kolonije u
Evropi“, u kojoj se njemački državljanin Christian Schmidt, suprotno
procedurama međunarodnog prava, lažno predstavlja kao visoki predstavnik i
ponaša kao kolonijalni upravnik iz 19. vijeka.
Za razliku od bivših
visokih predstavnika koji su imenovani u skladu sa procedurom i potvrđeni u
Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, kod Schmidta je potvrda VSUN izostala,
zbog čega formalno nikada nije izabran na tu poziciju.
Njegovo nelegalno
prisustvo u BiH počiva isključivo na sili i utjecaju moćnih zapadnih zemalja
koje ga podržavaju uprkos tome što nije imenovan u skladu sa Dejtonskim
mirovnim sporazumom.
Međutim, ovaj
pojedinac nameće zakone umjesto demokratski izabranih domaćih institucija i
obračunava se sa demokratski izabranim predstavnicima naroda, pokušavajući da
politički eliminira sve one koji se suprotstavljaju njegovoj samovolji.
Pred očima cijeloga
svijeta, svojim ilegalnim djelovanjem, Christian Schmidt na najdirektniji način
urušava Dejtonski mirovni sporazum, vladavinu prava, suverenitet, te
institucionalni i demokratski kapacitet BiH.
Kao jedan od tri člana
kolektivnog Predsjedništva BiH snažno zastupam stajalište da narodi posredstvom
domaćih institucija treba da odlučuju o svojoj sudbini, a ne samozvani
protektori, ambasadori ili bilo koji inozemni akteri.
Volja bilo kojeg
pojedinca ili potez pera, ma čiji bio, ne može biti iznad kolektivne volje
naroda. Nažalost, u BiH vidimo da se pojedini strani akteri zalažu za koncept
gdje volja pojedinca prenebregava kolektivnu volju naših institucija.
Smatram da svi
politički izazovi kako u BiH tako i drugdje u svijetu treba da budu rješavani
mirno i civilizirano, kompromisom i dijalogom, a ne silom i jednostranim
nametanjem rješenja.
Duboko me pogađaju
scene rata, nasilja i razaranja koje gledamo u Istočnoj Evropi ili na Bliskom
istoku, jer znam koliko bola, patnje, ličnih i porodičnih tragedija sobom nosi
svaki oružani konflikt.
Tragičan sukob kroz
koji su prošli narodi BiH, a čije posljedice osjećamo i nakon skoro 30 godina
od njegovog završetka, obavezuju nas da se prema ratovima u svijetu ne odnosimo
sa navijačkog, već isključivo sa ljudskog i humanitarnog aspekta.
Obavezuje nas da
uporno i u svakoj prilici naglašavamo značaj mira, sa punom sviješću o tome da
je bolje hiljadu dana pregovarati, nego jedan jedini dan ratovati.
Vjerujem da na ovom
mjestu postoji visok nivo saglasnosti oko temeljnih vrijednosti i principa na
kojima treba da bude zasnovan međunarodni poredak, kao i odnosi između država i
vlada.
Bez miroljubive
koegzistencije između država i naroda, uzajamnog poštovanja suvereniteta i
suštinske dekolonizacije svijeta, nema ni stabilnog međunarodnog poretka.
Stoga je važno da
uložimo dodatne napore u cilju reafirmacije ovih vrijednosti na globalnom
nivou, jer su izazovi uzrokovani njihovim odsustvom za mnoge od nas zajednički.
Veliko mi je
zadovoljstvo što sam dobila priliku da po prvi put prisustvujem konferenciji
Pokreta nesvrstanih, i to baš ovdje u srcu Afrike.
Uvjerena sam da naša
tradicija nesvrstanosti i zajedničke vrijednosti koje baštinimo mogu biti
snažan podstrek ka boljem razumijevanju i jačanju bilateralne i multilateralne
saradnje sa zemljama članicama Pokreta.
Sigurna sam i da će
ova konferencija proteći u dobroj i pozitivnoj atmosferi, uz konstruktivne
diskusije i otvoren dijalog o svim aktuelnim izazovima, kao i mogućnostima
njihovog prevazilaženja.
Čestitam predsjedniku
Museveniju na preuzimanju predsjedavanja Pokretom nesvrstanih, kao i
predsjedniku Alijevu na uspješnom vođenju organizacije tokom proteklog
izazovnog i složenog perioda.
Čestitam ujedno
domaćinima na dobroj i uspješnoj organizaciji ovogodišnje konferencije, uz
zahvalnost na pažnji i prilici da se obratim.
Hvala.