Smatram da je i sam koncept ovogodišnjeg Summita, „Porodica kao ključ sigurnosti“, veoma efektan i pažljivo odabran.

Nažalost, u Evropi koja se suočava sa veoma ozbiljnom demografskom krizom, ovoj temi se ne pridaje dovoljno pažnje.

Utoliko je veći značaj skupova poput ovoga u Budimpešti, kao i naša obaveza da pokušamo skrenuti pažnju javnosti na izazove u oblasti demografije, koji su zajednički gotovo svim evropskim zemljama.

Ako je demografija ključ našeg opstanka, a složićemo se da je riječ o elementarnoj biološkoj činjenici, onda je porodica, svakako, pretpostavka stabilnog demografskog razvoja.

Snažna porodica u čijoj osnovi je brak kao zajednica muškarca i žene, a ne bilo kakve varijacije na temu, temelj je uspješnog društva.

Ako jedna država u dužem vremenskom periodu bilježi negativan prirodni priraštaj i izrazito nepovoljne demografske trendove, to u budućnosti može dovesti do brojnih poremećaja u njenom funkcionisanju.

A suočavanje sa takvim izazovima, naravno, zahtijeva sveobuhvatno sagledavanje njihovih uzroka, ne samo od nadležnih državnih institucija, već i od stručne javnosti, medija, akademske zajednice, civilnog sektora, odnosno društva u cjelini.

Diskusije o demografiji i pronatalitetnim politikama često se svedu isključivo na finansijski ili materijalni aspekt.

A, naravno, vlasti osmišljavaju određene mjere, izdvajaju novac, kreiraju poreske olakšice, osiguravaju razne pogodnosti, daju povoljne kredite mladim bračnim parovima, pomažu im u rješavanju stambenog pitanja i tako dalje.

Taj materijalni ili finansijski segment je veoma važan i nezaobilazan za svaku državu koja na ozbiljan način pristupa ovom pitanju.

Baš kao što su određena egzistencijalna i materijalna sigurnost važne za zasnivanje i proširenje porodice.

Ipak, da su materijalna sigurnost i dobar životni standard jedina pretpostavka demografskog razvoja, onda vjerovatno o ovoj temi u Evropi ne bismo ni govorili, barem ne na ovaj način.

Kako objasniti to da većina zemalja sa visokim životnim standardom, uključujući skoro sve evropske, bilježi negativne stope prirodnog priraštaja, dok se u manje razvijenim zemljama u ostatku svijeta stope rađanja mnogo više?

Ovo jasno ukazuje na to da su uzroci demografske krize mnogo dublji i složeniji nego što se na prvi pogled čini.

Jedan od glavnih uzroka je kriza porodice koja je opet uslovljena savremenim kulturnim i vrijednosnim obrascima.

Svjedoci smo da se posljednjih decenija sve tradicionalne institucije, od porodice, preko vjerskih zajednica, pa sve do suverene države, nalaze pod snažnim udarima.

Našim državama i narodima se posredstvom savremene kulture, mainstream medija i različitih međunarodnih, vladinih i nevladinih organizacija, neprestano nameću vrijednosni sistemi koji nisu kompatibilni sa našim tradicionalnim vrijednostima.

Svaka autentičnost doživljava se neprijateljski, a svi oni koji se ne uklapaju u globalistički i liberalni narativ izloženi su kritici, pritiscima, pa i različitim restriktivnim mjerama.

Teži se kulturnoj i političkoj unifikaciji država i naroda, u okviru koje treba da preuzmemo tuđi, a odreknemo se sopstvenog identiteta.

U takvom svijetu nema mjesta za promociju porodičnih vrijednosti. Ali, s druge strane, ima jako puno mjesta za agresivnu propagandu i promociju prava onih koji odstupaju od koncepta tradicionalne porodice koja je zasnovana na zajednici muškarca i žene i njihove muške i ženske djece.

Ako postavite logično pitanje – kuda sve to vodi, istog trenutka će vas etiketirati kao homofoba, ekstremistu i nekoga ko ne poštuje ljudska i manjinska prava; i sve to bez dubljeg promišljanja, bez bilo kakve rasprave ili dijaloga.

Na isti način će vas tretirati ako otvoreno kažete da je besmislica i notorna glupost da oca i majku definišemo kao prvog roditelja i drugog roditelja ili da definišemo rod kao neko puko pitanje izbora.

Kalupima navodne „političke korektnosti“ ograničava nam se pravo da postavimo pitanja i delegiramo teme od suštinskog značaja za našu budućnost i naša društva.

Ipak, to ne umanjuje našu odgovornost da se takvim namjerama još odlučnije suprotstavimo.

I kad govorimo o slobodi izbora, onda i mi moramo biti veoma glasni kada promovišemo model tradicionalne porodice.

Podjednako važan zadatak je da proniknemo u suštinu radikalnog individualizma i samodovoljnosti koji su širom Evrope, pa i u našim zemljama postali trend.

Vjerujem da u tome leži barem dio odgovora na pitanje zbog čega mnogi mladi ljudi uopće ne razmišljaju o zasnivanju porodice; zbog čega je, godinu za godinom, sklopljenih brakova sve manje, a razvoda sve više.

Potrebno je mnogo truda, volje i posvećenosti da bismo odgovorili na ova pitanja, a još više da bismo ponudili adekvatna rješenja. Borba za demografsku obnovu ne podrazumijeva bitku na jednom, već na više frontova.

Naravno da je važno da mladim ljudima koji žele da zasnuju porodice ponudimo podsticajan opći ambijent u društvu: stabilnu ekonomsku situaciju, dobro plaćene poslove, uređen zdravstveni i obrazovni sistem, mirno i sigurno okruženje.

Naravno da je potrebno i da institucije kreiraju i sprovode efikasne pronatalitetne mjere, kako bi mladim ljudima pomogle u procesu sticanja potomstva.

Ali je isto tako neophodno da u javnosti, kulturi i obrazovanju revitalizujemo ulogu porodice i promovišemo njene najljepše vrijednosti.

Važno je da pokažemo da zasnivanje braka i stvaranje porodice nije teret, niti odricanje od ličnog komoditeta, već napredak i nadogradnja svakog pojedinca kroz zajednicu.

Mnogo divnih, skladnih i uspješnih višečlanih porodica sam upoznala širom Republike Srpske. Sjećam se riječi jedne majke osmoro djece koja mi je kroz šalu, a opet iskreno, rekla da joj je mnogo lakše sa osmoro, nego što je bilo sa dvoje djece. Razlog je bio što su starija djeca u međuvremenu stasala, pa su preuzela brigu o onim najmlađim.

Ovakvi susreti su me motivisali da, kao predsjednica Vlade Republike Srpske, predložim uvođenje mjesečne plate za sve nezaposlene porodilje, koje ovo pravo ostvaruju 12 mjeseci, odnosno 18 mjeseci za blizance i svako treće i naredno dijete. Porodice sa jednim nezaposlenim roditeljem koje imaju četvoro ili više djece u Republici Srpskoj ostvaruju pravo na mjesečnu naknadu sve dok je jedno od djece maloljetno.

Isto tako, postoje i druge mjere za pomoć porodicama, poput jednokratne pomoći za opremu novorođenčeta, besplatnog postupka vantjelesne oplodnje, besplatnih udžbenika za osnovce, kao i subvencionisanih kamatnih stopa na stambene kredite za mlade bračne parove.

Zahvalni smo, također, mađarskoj vladi koja nam je prenijela vlastita iskustva u trenutku kada smo unapređivali naš program pronatalitetnih mjera.

Mađarska je sjajan primjer zemlje koja se na ozbiljan i sveobuhvatan način bavi demografskim pitanjima. Upravo o tome svjedoči i ovaj odlično organizovani i, sada već tradicionalni, demografski summit.

Veoma je važno da o ovoj temi razgovaramo, da se međusobno povezujemo i da jedni od drugih učimo.

Svi moramo biti svjesni i da zapostavljanjem porodice zapostavljamo i demografiju, a posljedično i sopstvenu budućnost.

A tako nešto nikada ne smijemo dozvoliti. Neka ovaj skup bude podsjetnik za našu obavezu čuvanja porodice i tradicionalnih vrijednosti ako želimo da naše zemlje budu uspješne u budućnosti.

Hvala vam na pažnji!