I nismo danas slučajno baš na Ozrenu.

Ova planina simbol je stradanja srpskog naroda u proteklom ratu.

Tom stradanju i egzodusu Srba sa ovih prostora doprinijela je NATO agresija na Republiku Srpsku koja je otpočela baš na današnji dan, prije 28 godina.

Ozren je mjesto bola, patnje i zvjerskih zločina počinjenih od pripadnika odreda El- mudžahid.

Ti monstrumi - koji su živjeli hiljadama kilometara daleko od BiH - danas se u Sarajevu poštuju kao heroji i branioci.

A njihove žrtve, ozrenske Srbi koji su ovdje živjeli vijekovima, bez imalo stida i srama nazivaju agresorima i zločincima.

Riječ je o potpunom odsustvu svake logike, morala, a i zdravog razuma.

Dvadeset osam godina nakon okončanja rata, Republika Srpska još traga za 1646 nestalih osoba, vojnika i civila, među kojima je više od 300 žena i djece.

Oni nisu broj niti statistika, već nečija djeca, braće i sestre, očevi i majke, čije porodice zaslužuju da budu pronađeni.

Proces traženja nestalih osoba srpske nacionalnosti je već godinama toliko manjkav, spor i sraman da apsolutno razumijem i bijes i ogorčenje njihovih porodica.

Ništa manje sraman nije ni ignorantski odnos Instituta za nestale osobe BiH prema porodicama nestalih Srba.

Njihova je profesionalna i ljudska obaveza da jednako tretiraju sve, a ne da bilo koga favorizuju ili ignorišu na osnovu nacionalne pripadnosti.

Isti je slučaj i u mnogim drugim institucijama na zajedničkom nivou i protiv toga se na svakom mjestu borimo.

Upravo je nastojanje bošnjačkih predstavnika da privatizuju institucije BiH ključni razlog njenog neuspjeha.

Prethodnih godina vodila sam brojne razgovore sa predstavnicima porodica poginulih i nestalih lica.

Dugogodišnja borba koju vode, tražeći pravdu i svoje najmilije, nije samo njihova, već borba svih nas.

To je borba za dostojanstvo i ravnopravnost koju su srpskom narodu i Republici Srpskoj garantovali Ustav i Daytonski mirovni sporazum.

To nam niko nije poklonio, već su se za to borili i izborili vaši najmiliji.

Zato ćemo uvijek biti uz vas i sa vama.

Zato vaša borba nikada neće biti samo vaša, već naša zajednička.

U institucijama Republike Srpske, kao i do sada, uvijek ćete imati oslonac i podršku.

To jeste i naša institucionalna obaveza, ali je, prije svega, ljudska dužnost.

Hvala.