Danas Bosna i Hercegovina, ali i cijeli civilizirani dio svijeta, iskazuju duboki pijetet žrtvama jedinog genocida u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Danas smo ovdje da kažemo da nikada ne smijemo prestati širiti istinu o počinjenom genocidu nad Bošnjacima.

Mi nećemo nikada pokleknuti pred politikom i ideologijom zla. Nećemo to učiniti ni zbog mrtvih ni zbog živih.

Naša je trajna ljudska i civilizacijska obaveza da nađemo snage i mudrosti da govorimo o počinjenom genocidu.

Posebno poštovanje moramo iskazati Majkama Srebrenice.

One se već dvadeset i osam godina neumorno i hrabro bore za istinu i pravdu. Ove hrabre žene zaslužuju najveće moguće priznanje i poštovanje.

One su istinski zaslužile da im se dodijeli Nobelova nagrada za mir.

Kultura sjećanja jača istinu i pravdu.

Kulturom sjećanja suprotstavljamo se kulturi laži, kulturi negiranja zločina i genocida.

Kultura sjećanja je jedini izlazak iz spirale nasilja i zla, jedini način da izliječimo društvo od bolesti mržnje. Zato je izbor jednostavan: ili kultura sjećanja ili ponavljanje zla.

Svi oni koji Bosni i Hercegovini nude strategiju zaborava ne misle dobro našoj zemlji. Nikada ne smijemo pristati na institucionalni obračun s memorijom. Nikada ne smijemo pristati na brisanje sjećanja.

Najviši sudovi Ujedinjenih naroda (UN) dokazali su da su počinjeni genocid nad Bošnjacima i agresija protiv države Bosne i Hercegovine.

U našoj državi nije bio građanski rat, kako su to neki željeli prikazati. Riječ je o međunarodnom oružanom sukobu. Na međunarodno priznatu državu Republiku Bosnu i Hercegovinu izvršena je brutalna agresija. Protiv naše zemlje vođeni su udruženi zločinački poduhvati tokom kojih je počinjen genocid nad Bošnjacima.

To su činjenice koje se ne mogu sakriti i izbrisati. To su trajne osude zločinačkih velikodržavnih projekata razbijanja Bosne i Hercegovine.

Presude Međunarodnog suda pravde i Haškog tribunala ne postoje da bi bile arhivirane. One se moraju detaljno iščitati, analizirati i implementirati. Ne zaboravimo, one su dio međunarodnog prava koje obavezuje.

Ujedinjeni narodi su priznali grešku prema Bosni i Hercegovini i Srebrenici.

Kroz svoje nedjelovanje i propuste UN, prema sopstvenom priznanju, nose dio odgovornosti za genocid počinjen nad Bošnjacima. U izvještaju generalnog sekretara UN-a o Srebrenici iz 2000. godine jasno piše:

„Kroz greške, loše odluke i nemogućnost spoznaje zla koje nam se suprotstavljalo propustili smo da ispunimo našu dužnost i pomognemo da se spase ljudi Srebrenice od srpske kampanje masovnog ubijanja (…) Tragedija Srebrenice će nas zauvijek proganjati“.

Imajući u vidu javno priznanje odgovornosti i grešaka UN-a koje je izrekao generalni sekretar ove organizacije, presude najviših sudova UN-a, usvojene rezolucije Evropske unije, Sjedinjenih Američkih Država, Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, Kanade, Australije i brojnih drugih država, danas javno postavljam sljedeća pitanja:

Zašto se ne ispravljaju počinjene greške? Zašto se dozvoljava sipanje soli na rane porodica žrtava genocida? Zašto se ne sankcioniraju oni koji negiraju genocid nad Bošnjacima? Zašto pojedini predstavnici međunarodne zajednice ponovo idu putem popuštanja politikama koje su sudski osuđene kao udruženi zločinački poduhvati?

Dobronamjerni ljudi širom svijeta očekuju odgovore na ova i slična pitanja jer ni se ova pitanja ni odgovori na njih ne odnose samo na Bosnu i Hercegovinu.

Ono što kažemo danas nije usmjereno samo prema prošlosti već i prema budućnosti.

Kada govorimo o genocidu, moramo odgovoriti na suštinska pitanja: Zašto je počinjen? Koji su motivi? Ko su ideolozi, planeri i organizatori? Šta je u srži politike koja je počinila genocid? Među važnim pitanjima nameće se i sljedeće pitanje: može li se ponoviti genocid nad Bošnjacima? Da bismo došli do odgovora na ovo pitanje, moramo komparirati politike koje su dovele do genocida 1995. godine i politike koje nam ponovo prijete. Zato ću javno postaviti sljedećih devet pitanja i odgovoriti na njih:

1. Da li ponovo imamo političare koji javno govore i rade na realizaciji zločinačkog projekta velike Srbije? Odgovor je - da.

2. Da li ponovo imamo političare koji prijete neovisnosti, suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine? Odgovor je - da.

3. Da li ponovo imamo političare koji negiraju i napadaju etnički, vjerski i jezički identitet Bošnjaka? Odgovor je - da.

4. Da li ponovo imamo na sceni političare koji otvoreno ruše ustavni poredak države? Odgovor je - da.

5. Da li ponovo imamo ciljane pokušaje političkog, medijskog, obavještajnog i drugih oblika diskreditiranja i sataniziranja Bošnjaka? Odgovor je - da.

6. Da li ponovo imamo vrijeđanje žrtava i glorificiranje zločinaca? Odgovor je - da.

7. Da li imamo ponavljanje opasne medijske propagande koja diskreditira sve one koji brane državu Bosnu i Hercegovinu? Odgovor je - da.

8. Da li ponovo imamo one koji rade na demilitarizaciji Bosne i Hercegovine dok se susjedi naoružavaju do zuba? Odgovor je - da.

9. Da li ponovo među nama ima i onih koji ne vide i ne znaju kakva se opasnost nadvila nad Bosnom i Hercegovinom? Odgovor je - da.

Dame i gospodo,

Opasnost od ponavljanja genocida nad Bošnjacima nije otklonjena. Ideologije, politike, mediji, velikodržavni centri moći, velikodržavne pretenzije i drugi faktori koji su doveli do genocida nad Bošnjacima 90-ih su ponovo prisutni i ponovo prijete.

Šta činiti u Bosni i Hercegovini?

Moramo posebno voditi računa o tri elementa.

Prvi je jačanje državotvorne svijesti i politike. Krajnje je vrijeme da shvatimo da nam država mora biti na vrhu piramide vrijednosti. Bez države nećemo sačuvati nijednu drugu vrijednost.

Drugi element je potreba jedinstva oko strateških državnih pitanja.

I treći se odnosi na jačanje odbrambenog i sigurnosnog sistema. Samo ljudi koji su voljni, spremni i opremljeni izazivaju respekt kod počinilaca genocida. To je lekcija koju moramo dobro naučiti.

Nužan korak otpora bezumnom pokušaju urušavanja Dejtonskog mirovnog sporazuma jeste okupljanje oko strateških državnih pitanja koja moraju biti iznad ličnih, grupnih i stranačkih interesa.

Svi moramo biti svjesni da je u toku nezapamćeni napad na ustavni poredak države Bosne i Hercegovine. Napadnuti su temelji Dejtonskog mirovnog sporazuma. Napadnut je mirovni proces. U toku je pokušaj razaranja države Bosne i Hercegovine.

Sve demokratske i patriotske snage moraju se zajedno okupiti pod zastavom Bosne i Hercegovine. Razjedinjenost zbog funkcija i komadića vlasti može voditi u puno veće nevolje. Političke svađe i propali obrazci političkog djelovanja nisu saveznici države Bosne i Hercegovine.

Sve političke stranke koje priznaju i poštuju državu Bosnu i Hercegovinu trebaju zajednički i odlučno štititi temeljne civilizacijske i bosanskohercegovačke vrijednosti, braniti Ustav BiH, zakone Bosne i Hercegovine i konačne odluke Ustavnog suda BiH.

Teški izazovi i očekivani nastavak opasnih nasrtaja na Bosnu i Hercegovinu neminovno će, prije ili kasnije, natjerati sve relevantne političke aktere da stranačke interese podrede državnim, u interesu efikasnije zaštite Bosne i Hercegovine.

Stoljeća iza nas isklesala su Bosnu i Hercegovinu kao zajedničku državu i građana i naroda.

Svaki put u našoj zemlji je zajednički put.

I put u zlo je put u zajedničko zlo i put ka dobru je zajednički put ka dobru.

Mi smo zemlja u kojoj nema selektivnog puta.

Zato osudimo zlo i istovremeno gradimo zajednički put u budućnost.

Naš put u budućnost povezan je sa članstvom u NATO-u i EU.

Taj put jeste kompliciran i napadnut.

Ipak, to je put koji nema alternative.