Obratili su se i ministar ravnomjernog razvoja Ujedinjenog Kraljevstva Greg Clark, ministar vanjskih poslova u sjeni David Lammy, direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić, poslanik u Parlamentu i bivši komandant Britanskog bataljona UNPROFOR-a Bob Stewart, poslanici Ian Blackford i Fleur Anderson, baronesa Sayeeda Warsi i predsjedavajući fondacije "Remembering Srebrenica" Waqar Azmi.
Obraćanje predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefika Džaferovića na komemoraciji „Remembering Srebrenica“, London
Poštovani predstavnici Parlamenta i Vlade Njenog kraljevskog veličanstva, dragi prijatelji, dame i gospodo,
Zahvaljujem gospodinu Waqaru Azmiju i „Remembering Srebrenica“ na organizaciji ovog skupa, kao i Ujedinjenom Kraljevstvu što daje podršku ovom programu obilježavanja. Hvala svima koji daju doprinos čuvanju sjećanja na genocid.
Genocid u Srebrenici je najveći zločin na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata. Za nepunih sedam dana, nakon 11. jula 1995. godine, jedinice Vojske i Policije Republike Srpske ubile su više od osam hiljada bošnjačkih muškaraca i dječaka. Egzekucije su vršene u maniru Einsatzgruppen odreda: žrtve su izvođene u manjim grupama od pet do deset ljudi, sa povezima na očima, strijeljani su u leđa ili potiljak, a zatim su zakopavani u masovne grobnice.
Nakon što su vlasti Sjedinjenih Američkih Država, u ljeto 1995. godine, objavile satelitske snimke masovnih grobnica, vlasti Republike Srpske su pokrenule operaciju premještanja masovnih grobnica sa primarnih lokacija na sekundarne i tercijarne kako bi prikrile zločine. To je dovelo do toga da su posmrtni ostaci bili zakopani u dvije, a nerijetko i u tri različite masovne grobnice, koje su međusobno udaljene desetinama kilometara.
Ovaj zločin predstavlja jednu od najmračnijih stranica u historiji 20. stoljeća, između ostalog i zato što je počinjen u prisustvu vojnih snaga Ujedinjenih naroda. Pasivnost Ujedinjenih naroda u Srebrenici bila je samo kulminacija njihovog pasivnog i neutralnog stava tokom više od tri godine rata u Bosni i Hercegovini, od 1992. do 1995. godine.
Dame i gospodo,
Lekcije rata u Bosni i Hercegovini, a posebno pogreške Ujedinjenih naroda u Srebrenici, moraju biti vječni putokaz međunarodnoj zajednici, naročito danas, kada svjedočimo agresiji na Ukrajinu, praćenoj zločinačkom kampanjom.
Jedan od razloga koji je doveo do genocida u Srebrenici bilo je nepravedno uvođenje embarga na uvoz oružja, čime je Bosni i Hercegovini na samom početku rata, 1992. godine, bilo uskraćeno pravo na samoodbranu, zagarantirano Poveljom Ujedinjenih naroda. Bili smo izloženi brutalnoj agresiji susjedne Srbije, koja je naslijedila svo naoružanje Jugoslovenske narodne armije, te je vršenjem sistemskih i masovnih zločina nastojala promijeniti demografsku sliku većeg dijela teritorije Bosne i Hercegovine, kako bi je anektirala i inkorporirala u tzv. „veliku Srbiju“.
Druga tendencija koja je dovela do genocida bio je neutralni i relativizatorski stav dijela međunarodnih zvaničnika, prvenstveno funkcionera Ujedinjenih naroda poput Boutrosa Ghalija i Yasushija Akashija, koji su neprestano relativizirali počinjene zločine, izjednačavali žrtve i zločince, te se protivili intervenciji međunarodnih snaga.
Neki od rijetkih glasova zdravog razuma u tim mračnim godinama bili su bivša premijerka Margaret Thatcher i lord Paddy Ashdown kojima želim ovom prilikom odati priznanje i poštovanje, jer su od samog početka prepoznali ko je žrtva a ko agresor, te su zahtijevali djelovanje međunarodne zajednice kako bi se zaustavili zločini. Kasniji razvoj događaja potvrdio je ispravnost njihovih stavova.
Danas, kada je Ukrajina suočena sa agresijom susjedne države i kada se vrše zločini protiv civilnog stanovništva u Ukrajini, nikada važnije nisu bile lekcije iz Bosne i Hercegovinе. Umjesto embarga napadnutoj državi se mora omogućiti da se brani, a u međunarodnoj javnosti ne smije biti dopušteno da se iznalaze opravdanja za agresiju i zločine. Mora postojati jasna razlika između zločinaca i žrtava, jer sve drugo vodi nas u mrak i moralni kolaps čovječanstva.
Dame i gospodo,
Zahvalan sam vlastima Ujedinjenog Kraljevstva na doprinosu koji su dalе u intervenciji NATO saveza, kojom je zaustavljen rat u Bosni i Hercegovini i zaključen Dejtonski mirovni sporazum.
Zahvalan sam i na podršci koju je Ujedinjeno Kraljevstvo dalo u proteklih 27 godina provođenja mirovnog sporazuma, prvenstveno kada su u pitanju integracijski put Bosne i Hercegovine i jačanje državnih institucija. Posebnu zahvalnost u tom smislu dugujemo pokojnom lordu Paddyju Ashdownu, koji je služio kao visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini.
Lord Ashdown će ostati vječno u sjećanju građana Bosne i Hercegovine kao nepokolebljivi borac za pravdu, a vrijeme njegovog mandata ostat će zapamćeno kao zlatno doba reformi, jačanja države i progona ratnih zločinaca. Svojim djelovanjem u Bosni i Hercegovini lord Ashdown je nastavio najsvjetliju britansku tradiciju borbe za slobodu, a protiv tiranije.
Posebnu važnost, u kontekstu čuvanja sjećanja na genocid, imala je njegova odluka iz 2003. godine, kojom je zgrada bivše fabrike akumulatora u Potočarima predana Memorijalnom centru, čime je postavljena materijalna osnova za formiranje Memorijalnog centra kao državne institucije zadužene za čuvanje sjećanja na genocid u Srebrenici.
Zahvalan sam Parlamentu i trenutnoj vladi Ujedinjenog Kraljevstva na odlučnom djelovanju u proteklih godinu dana, kada se radi o suzbijanju krize izazvane secesionističkim postupcima vlasti entiteta Republika Srpska. Upravo je zahvaljujući sankcijama koje su britanske vlasti uvele zvaničnicima Republike Srpske, kao i podršci koju je britanska vlada, skupa sa ostatkom euroatlantske zajednice, dala visokom predstavniku Christianu Schmidtu u primjeni bonskih ovlasti, došlo do stabiliziranja stanja.
Dame i gospodo,
Borba za zaštitu žrtava genocida u Srebrenici nije nešto što se tiče samo Bošnjaka. To se uistinu prvenstveno tiče Bošnjaka, jer je genocid u Srebrenici bio zločin protiv Bošnjaka. Ali, kažnjavanje genocida u Srebrenici tiče se i ukupne međunarodne sigurnosti. Vidjeli smo na primjeru strijeljanja u sirijskom Tadamonu ili ukrajinskoj Buči da zločini nisu stvar prošlosti. Vidjeli smo to i na primjeru napada u norveškoj Utoyi i novozelandskom Christchurchu.
Ishod borbe za pravdu u Bosni i Hercegovini ne prate samo civilizirani ljudi u svijetu, već i zlikovci. Hoće li zločin biti kažnjen ili će biti nagrađen, nešto je što i njih zanima. Zato je borba za pravdu u Srebrenici borba za pravdu na cijeloj zemaljskoj kugli i šire. Zato je borba za sigurnost i budućnost srebreničke djece borba za sigurnost i budućnost svakog djeteta.
Hvala vam na pažnji.