Dame i gospodo,
poštovani prijatelji!
Zadovoljstvo mi je prisustvovati otvaranju izložbe “Tri decenije nezavisnosti Bosne i Hercegovine” i okruglom stolu koji slijedi.
Zahvaljujem Arhivu Federacije na
organizaciji jer su ovo izuzetno vrijedna svjedočanstva, potrebna i danas. Ova
izložba, kao i svjedočanstva aktera događaja od prije 30 godina, pomažu nam i
danas, kad i dalje odgovaramo na izazove, pokušaje revizije i relativizacije
historijskih događaja.
Ne treba govoriti koliko je značajna
uloga Arhiva, koliko je važan posao koji obavljate. U vašim su rukama činjenice
o onome što smo bili juče, ono što smo danas, i ono na osnovu čega će nas
upoznati i prosuđivati generacije koje dolaze nakon nas. Ono što je zapisano
ostaje, ono što nije, kao da nije ni bilo. Poštujem vaš rad, podržavam ga i
podržavam kontinuirana ulaganja u naučno-istraživački rad i okrenutost prema
javnosti.
Prije malo više od 30 godina, u vremenu
kad su se nad Bosnom i Hercegovinom nadvili crni oblaci, odabrali smo put ka
slobodi. Naši ideali, i tada i danas, bili su isti. Za slobodu, nezavisnost,
ali i demokratiju bili smo prinuđeni da se borimo i podnijeli smo ogromne
žrtve. U temeljima naše državnosti je, uz časnu odbranu od brutalne agresije, i
međunarodno pravo. Njegovi najviši standardi odredili su put, propisali
standard, koji je dosljedno i transparentno ispunjen. Građani Bosne i
Hercegovine, njih skoro dvije trećine, svih etničkih pripadnosti, pokazali su
političku zrelost, odgovornost pred licem historije i generacijama koje dolaze,
te glasali za nezavisnost BiH. To je bio ispit bez popravnog roka. i položili
smo ga.
U odgovoru na pitanje koje je odredilo našu
političku sudbinu, svaki je glas bio važan. I danas je svaki glas važan. Borimo
se da svaki glas bude i jednako vrijedan. Ravnopravnost je fundamentalna
vrijednost od koje nismo odustali i koja je sada preporučena i zaštićena
međunarodnim presudama. Međunarodnopravne norme poštovali smo u periodu
raspisivanja referenduma, poštovali smo ih čak i u brutalnom ratu, poštujemo ih
i danas i njima se rukovodimo.
Svi dokumenti vlasti Republike Bosne i
Hercegovine svjedoče o tome. I u ratnom vihoru, haosu, očaju i boli, i u
gradovima pod opsadom, sačuvani su red, civilizacija, vladavina prava. Bosna i
Hercegovina će uvijek, uvijek, poštovati međunarodnopravne norme i najviše
standarde naše civilizacije. To je u temeljima naše državnosti. Vladavina prava
je i u temelju funkcionisanja države i to je suština krize u kojoj se trenutno
nalazimo.
Mirovni sporazum, dogovoren u Daytonu,
potpisan u Parizu, okončao je krajem 1995. godine brutalnu agresiju. Pobijedila
je Bosna i Hercegovina, jer je opstala. Međunarodno priznata, Republika Bosna i
Hercegovina nastavila je svoj put kao Bosna i Hercegovina.
Ponovit ću još jednom: 1. marta 1992.
godine proglašena a odmah potom i
međunarodno priznata Republika Bosna i Hercegovina nastavila je svoj put
kao Bosna i Hercegovina! Ponavljam, ponavljaću i ponavljaćemo ovu činjenicu sve
dok je ne shvate svi. A ima ih koje je potrebno educirati o Bosni i
Hercegovini, u pravnom, političkom i svakom drugom smislu. Uvijek ćemo biti
raspoloženi da o tome govorimo i širimo istinu.
U kontekstu izazova koji u kontinuitetu
dolaze s istih velikodržavnih pozicija iz našeg susjedstva, ponovit ću i to da
ne postoje nikakvi garanti Daytonskog mirovnog sporazuma. Naši susjedi
potpisnici su Daytonskog sporazuma jer su bili učesnici međunarodnog sukoba,
ali to im ne daje nikakva posebna prava nad Bosnom i Hercegovinom niti im
dozvoljava miješanje u unutrašnje stvari. Uz potpisnike, postoje i mehanizmi
međunarodne zajednice koji pomažu implementaciju Sporazuma.
Sistem koji je uspostavio Daytonski mirovni
sporazum nije bio pravedan, ali je bio bolji od nastavka rata. Isto tako i
danas, za sve nas u BiH, za sve narode i građane i svaki dio Bosne i
Hercegovine, bolje je da se pridržavamo postojećeg sistema koji uključuje Daytonski
mirovni sporazum i reforme koje smo konsenzusom postigli proteklih 27 godina,
nego da se ide putem destabilizacije. Naš sistem je skup i iracionalan, i teže
funkcioniše. Treba ga mijenjati. Ali samo uz saglasnost svih.
Evroatlantski put, oko kojeg smo na
zakonit način i u predviđenim procedurama postigli konsenzus, naš je
geopolitički okvir. Punopravna članstva u NATO i EU srednjoročni ciljevi naših
politika i fokusiranih reformi, a standardi i norme koje ova članstva nose
najbolje su političke prakse i iskustva koje i građani i konstruktivne i
autentične bosanskohercegovačke politike prihvataju kao svoje ideale. Tamo gdje
se živi bolje, sigurnije i prosperitetnije, taj je sistem bolji. Zato EU i zato
NATO! Zato njihove vrijednosti, a ne
neke druge.
Na tom smo putu već 30 godina. U
okolnostima u kojima jesmo, boreći se s vrlo moćnim i etabliranim
neprijateljima i države i ideje Bosne i Hercegovine, teško smo i sporo
napredovali. Uspjeh i naša pobjeda su u tome što smo ostali na tom istom putu i
što nas poteškoće i izazovi nisu promijenili niti odvratili od civilizacijskih
vrijednosti i normi. Gledamo danas, nažalost, da su snage mraka podigle svoju
glavu i ponovo rigaju vatru. Sada te potresne slike dolaze s drugog kraja
Evrope, ali se otrovne strelice ispaljuju i prema nama.
Naša su nas bolna iskustva učinili
opreznim i osjetljivim na takve tendencije. Bili smo zabrinuti i blagovremeno
upozoravali na svaku politiku koja jednu državu stavlja ispred druge, jedan
narod smatra važnijim od drugog, nečiju vjeru boljom od druge, opravdava silu i
nasilje, a ne poštuje granice i suverenu volju. Kako u našoj regiji, tako i
šire.
Istovremeno, kriza u BiH je ozbiljna,
mnogi kažu najozbiljnija od 1995. godine, ne želim je umanjivati. Ali jako je
bitno da znamo da ova kriza nije nikakav sukob između etničkih grupa. Ovo je
projicirani politički sukob i kriza koju vještački, ali vrlo ozbiljnim
sredstvima, proizvode neodgovorni ljudi i politike. Politika samovolje i
uvreda, oponašanje autokrata, pokušaj stvaranja bezzakonja i paktiranje s
mračnim političkim silama, s civilizacijskim talogom, imaju svoju pozadinu i
podršku na od ranije poznatim adresama. Te destruktivne snage ne mogu
pobijediti i bit će zaustavljene. Osim toga, okolnosti su se značajno
promijenile u korist cjelovite, funkcionalne i efikasne države Bosne i
Hercegovine. Ono što nije prošlo 1992. godine, nije prošlo ni 1995., neće ni
2022. godine. Mi nikada nismo imali dileme, ovog puta nema ih ni međunarodna
zajednica. To se vidi iz izjava svih relevantnih političkih ličnosti, ali i u
izvještavanju relevantnih međunarodnih medija o BiH.
Mi kao mala država ne možemo u potpunosti
utjecati na složene i spore mehanizme međunarodne zajednice, kao ni na globalna
kretanja, ali smo bili budni, oprezni, proaktivni i blagovremeno razotkrili
prijeteće scenarije za BiH i njihove nalogodavce. I idemo dalje, uz Božju
pomoć, u ostvarenju ideala slobode, demokratije i prosperiteta za sve. U Bosni
i Hercegovini ničeg nije previše, ali jeste i može biti dovoljno za siguran i
prosperitetan život svih njenih građana. Vjetrovi promjena ponovo pušu, napunit
ćemo njima svoja jedra i zaploviti snažno.
Pozivam vas da 30. godišnjicu
nezavisnosti obilježimo radosno, sa zahvalnošću prema onima koji su je hrabro
branili, kao i s ponosom i čvrstom odlučnošću. Sretan nam Dan nezavisnosti,
neka vječno živi Bosna i Hercegovina i radimo svaki dan za njeno dobro.