Poštovani članovi porodice Berber, vaše ekselencije, eminencije, dragi prijatelji, dame i gospodo,

Na početku svih naših puteva stoji jasno urezana staza na kojoj se čovjek prvi put uspravio i prohodao. Na jednoj od tih staza kakvih je u Bosni bezbroj, svako je od nas zasnovao svoju misao o bogatstvu, ljepoti i smislu svijeta i života. I na svim putevima koji se kasnije prelaze, u svim dalekim krajevima rasutim po svijetu, naši ljudi u većini žive od te prve slike koja se začela na nekoj bosanskoj stazi uz naše prve korake.

Dame i gospodo,

Pred vama je jedna od najznačajnijih likovnih izložbi u zadnjih pola stoljeća, primjer veličanstvenog umjetničkog doživljaja kondenzirane historije i kulturne baštine naroda Bosne i Hercegovine, ali i svjedočanstvo o jednom putu, dugom i teškom, kojim je prošao umjetnički velikan Mersad Berber.

Koliko je taj put bio težak i zahtjevan, znaju jedino on i njegova porodica. Ali jedno je sigurno, kako je to lijepo rekao jedan od vodećih mislilaca današnjice Peter Sloterdijk: Čovjek postaje čovjekom birajući teži put.

A koliko je samo tih i takvih puteva rasutih po Bosni kojima su prošli Meša Selimović, Mak Dizdar, Ivo Andrić, Aleksa Šantić, Nedžad Ibrišimović, Roman Petrović, Ibrahim Ljubović, Gabrijel Jurkić? Koliko je puteva koji kao Zmijanski vez vijugaju po Bosni i na kojima se uče hodu i podižu naši sinovi i unuci?

Dragi prijatelji, dame i gospodo,

Položaj naše zemlje je doveo do prožimanja različitih kultura i civilizacija.  Upravo otuda, neupitna je etnokulturološka isprepletenost i historijska upućenost naroda Bosne i Hercegovine jednih na druge.

Ako je išta sigurno u Bosni, ako nas je historija ičemu naučila, ondje je to da su naši najbolji ljudi u svakom vremenu ostali vjerni svojoj zemlji. „Vjerni Bogu, vjerni Bosni“, kako je to rekao plemeniti i pokojni fra Petar Anđelović.

„U trenucima kada me zamarala i trovala tuđina u kojoj sam po zlu slučaju živio i čudom se održavao u životu“, kaže u svojoj ispovijesti bosanskohercegovački nobelovac Ivo Andrić, „ja sam, pobožno, kao vjernik svoj molitveni ćilim, prostirao preda se tvrdu i uzvišenu višegradsku stazu kojom sam otišao u svijet. Jer samo je ona liječila svaku bol i potirala svako stradanje.“

Djelo Mersada Berbera poput vijugave, tvrde staze začete prije sedamdeset i sedam  godina u Bosanskom Petrovcu svjedoči to bogatstvo i šarolikost naše kulture i ovoga podneblja u svoj njegovoj tegobi i ljepoti.

Za svakog čovjeka iz Bosne i Hercegovine od rođenja do smrti kao obavezujuće pravilo i deviza važi misao o tome - kako je svako od nas dužan svome zavičaju dok je živ. Mersad Berber je svojoj Bosni i Hercegovini darovao zaista mnogo. On je svoj dug vratio. I time iz nje nikada nije ni otišao.

Jer ljudski život i jeste uporno vraćanje toj stazi kojom je čovjek prvi put prohodao i s koje se zapravo nikada i ne silazi.

Vaše ekselencije, dame i gospodo, dragi prijatelji,

Čini mi veliku čast da sam pokrovitelj ovom jedinstvenom kulturnom događaju Prvoj posthumnoj retrospektivnoj izložbi slika Mersada Berbera: Mersad Berber – Alegorija Bosne, koju večeras u ovom hramu bosanske kulture i tradicije koji smo obnovili i podigli iz pepela, punoga srca poklanjamo svim građanima Sarajeva i Bosne i Hercegovine.

Hvala vam.