u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija (UN) usvojena je Rezolucija o 11. julu kao Međunarodnom danu sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici.

Mnogi su mislili da nećemo nikada dočekati ovu rezoluciju u UN-u. Nakon niza neuspjelih pokušaja, uspjeli smo. Iza ovog uspjeha stoji dobro osmišljen i predan rad. Ovaj rezultat nije pao s neba. Uložili smo ogroman trud, znanje i energiju.

Ovo je jedna od najvažnijih diplomatskih i političkih pobjeda Bosne i Hercegovine u XXI. stoljeću.

Bili smo u potpuno neravnopravnoj poziciji u odnosu na neuporedivo brojnije diplomatije Srbije, Rusije, S. Koreje  i nekih drugih zemalja. Ipak, u saradnji s našim saveznicima, pobijedili smo. 

Nažalost, usvojena Rezolucija je mala satisfakcija porodicama žrtava genocida.

Njihovu patnju i bol ne može zamijeniti nijedna rezolucija ili sudska presuda. Zato i sada trebamo biti dostojanstveni i odmjereni u izjavama.

Ne želimo likovati i slaviti zbog ovog ogromnog diplomatskog uspjeha. Danas se želimo s poštovanjem sjetiti žrtava genocida, zločina protiv čovječnosti i drugih zločina.

Ova rezolucija nije uperena ni protiv jednog naroda. Rezolucija je nova šansa za katarzu i civilizacijsko raščišćavanje s pravosnažno presuđenim ratnim zločincima.

Hvala prijateljima Bosne i Hercegovine iz cijelog svijeta koji su podržali i pomogli da bude usvojena ova važna rezolucija. Zahvaljujem se svim državama članicama UN-a koje su glasale za ovu rezoluciju.

Rezultat glasanja u Generalnoj skupštini UN-a je iznad naših očekivanja, s obzirom na to da znamo s kakvom snažnom diplomatskom mašinerijom smo se suočili. Osamdeset četiri glasa za, i samo  devetnaest protiv je velika i ubjedljiva pobjeda. Važno je, također, da šezdeset osam glasova suzdržanih ne negiraju presude sudova UN-a. Mnogi od ambasadora ovih država su mi to i direktno rekli. Ove države će, također, obilježavati 11. juli kao Međunarodni dan sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici.

Poziv da se glasa protiv ove rezolucije nisu prihvatile stotinu pedeset dvije države članice UN-a i plus neke države koje nisu bile u sali tokom glasanja. To je prava istina. Naime, u proceduri UN-a, gdje se broje glasovi za i protiv, suzdržani su uvijek podrška većini, a ne manjini. Da su suzdržane zemlje željele naštetiti ili srušiti Rezoluciju, glasale bi protiv. Ali one to nisu svjesno učinile. Skoro sve suzdržane zemlje su u diskusijama naglasile da je bio genocid u Srebrenici. Sada se možemo pitati zašto su nakon takvih diskusija bile suzdržane na glasanju. Zato što su znale da Rezolucija ima ogromnu podršku u odnosu na negatore presuđenog genocida, te su odlučile sebi dati malo političkog prostora zbog raznih geopolitičkih i geoekonomskih, poprilično ozbiljnih razloga. Zato ne treba nasjedati na propagandu koja ima za cilj da od država sa kojima možemo sarađivati u budućnosti napravimo neprijatelje.

U tekstu usvojene Rezolucije se poziva na civilizacijske vrijednosti koje ne mogu biti sporne u demokratskim i civiliziranim državama.

U tekstu Rezolucije je, između ostalog, naglašeno:

- da se 11. juli proglasi Međunarodnim danom sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici 1995. godine koji će se obilježavati svake godine i to počinje već od 11. jula ove godine. 

- da se bezrezervno osuđuje svako poricanje genocida u Srebrenici;

- da se kroz obrazovne sisteme razvijaju odgovarajući programi, u cilju sprečavanja ponavljanja genocida u budućnosti;

- da se ohrabri proces izgradnje održivog mira, pravde, istine i pomirenja.

Aktivnosti u vezi ove rezolucije pokrenuo sam na početku mandata, a intenzivirao prije tačno 12 mjeseci. 

Iskreno se zahvaljujem Majkama Srebrenice i drugim udruženjima žrtava genocida koje sam od samog početka informirao o ovom projektu i koje su pružile punu podršku ovom projektu.

Ovaj veoma zahtjevan i složen proces vodili smo planski i osmišljeno i doveli do konkretnog rezultata. Nismo puno pričali, ali jesmo vrijedno radili. Riječ je o jednom od najkompleksnijih projekata, koji je podrazumijevao ogroman broj aktivnosti. Održao sam stotine sastanaka s ambasadorima u zemlji i inozemstvu, s predsjednicima, premijerima, ministrima, desetine telefonskih razgovora… Gotovo da nema države na svijetu s kojom nisam uspostavio neki oblik komunikacije.

Pokazali smo i jedan novi način djelovanja.

Dokazali smo da se ozbiljna politika ne vodi ispraznim  riječima, već sistematičnim i ozbiljnim radom. Pokazali smo da politika nije senzacionalizam i borba za lajkove. I zato smo, između ostalog, uspjeli.

Kao čovjek koji je pokrenuo i vodio ovaj projekat želim posebno pohvaliti najisturenijeg čovjeka ovog projekta u Ujedinjenim nacijama - dr. Zlatka Lagumdžiju. Bez njegovog angažmana i znanja ova rezolucija teško bi bila usvojena. Dr. Lagumdžija je uradio ogroman posao i zahvaljujem mu se na tome. Na najbolji način iskoristio je svoja nesporna diplomatska znanja i vještine, kao i brojne konekcije širom svijeta.

Povodom usvajanja ove rezolucije zahvaljujem se i:

-       Majkama Srebrenice, na čelu s Munirom Subašić;

-       reisu Islamske zajednice u BiH dr. Huseinu Kavazoviću;

-       mojim saradnicima u Kabinetu, a posebno dr. Aliji Kožljaku;

-       članu PBiH Željku Komšiću;

-       ministru vanjskih poslova BiH gospodinu Elmedinu Konakoviću;

-       direktoru MC Potočari dr. Emiru Suljagiću;

-       Udruženju žrtava i svjedoka genocida, na čelu s Muratom Tahirovićem;

-       bh. ambasadorima koji su učestvovali u ovome;

-       i brojnim drugim ljudima u domovini i dijaspori.

O mojim aktivnostima neću previše govoriti, o tome neka govore svjedoci tih aktivnosti. Svi ovi navedeni ljudi, kao i brojni drugi, bili su dio jednog velikog tima koji je postigao veliki i historijski rezultat. Hvala im najiskrenije.

Osim ozbiljne mašinerije izvan naše države koja je radila protiv usvajanja ove rezolucije, veliki problem predstavljali su i domaći populisti.

O Rezoluciji su pričali i političari koji nemaju blage veze s ovom rezolucijom. Njihovim populističkim izjavama stvarali su nam dodatne probleme. Ipak, doveli smo ovaj projekat do uspješnog epiloga i pokazali ozbiljnost i odgovornost.

Želim uputiti i nekoliko poruka srpskom narodu u Bosni i Hercegovini.

Srpski narod je integralni dio bosanskohercegovačkog jedinstva u različitostima i ravnopravan narod s drugim narodima. Tako je bilo i tako će ostati.

Rezolucija o genocidu u Srebrenici nije nikakva prijetnja srpskom narodu. Nema genocidnih naroda.

Ovu rezoluciju treba shvatiti kao veliku šansu za katarzu i trasiranje puta u sigurniju budućnost.

Želim uputiti i poruku građanima susjedne Republike Srbije.

U ovoj rezoluciji se ne spominje nijednom riječju Srbija. Želim da razvijamo dobre odnose između Bosne i Hercegovine i Srbije, uz međusobno uvažavanje i poštivanje. 

Vrijeme je da i predsjednik Srbije shvati da je on predsjednik Republike Srbije, a ne predsjednik Srba. Ne postoje predsjednici Srba, Bošnjaka, Hrvata i drugih naroda, postoje međunarodno priznate države i legalni organi vlasti tih država. Ne treba izmišljati srpske, bošnjačke i hrvatske sabore, treba poštovati Parlament BiH, Narodnu skupštinu Srbije i Sabor Republike Hrvatske. Ne treba nam srednjovjekovna logika, već poštivanje međunarodnog prava.

Inkluzivnost, ekonomski rast, regionalna saradnja i euroatlantske integracije trebaju biti smjer Bosne i Hercegovine u narednim godinama.

Mislim da imamo kapacitet i partnere sa kojima možemo ostvariti ove ciljeve.

Kao nikad prije, ubijeđen sam da će Bosna i Hercegovina biti zemlja uspješnih ljudi.

Na kraju, hvala još jednom svim državama članicama UN-a koje su glasale za Rezoluciju i koje čuvaju istinu o genocidu Srebrenici i daju nadu u pravedniju budućnost.