Želim odmah na početku da zahvalim za večerašnje prisustvo svim sportistima ovdje, posebno  onima koji su učestvovali na takmičenjima u okviru Olimpijskih igara u Sarajevu. Osobito zadovoljstvo predstavlja mi i okolnost da je večeras s nama i predsjednica prijateljske Republike Slovenije, koju ovim putem pozdravljam i još  jednom Vam želim dobrodošlicu u Sarajevo. U Sarajevo, koje je tačno prije 40 godina, prema riječima tadašnjeg predsjednika Međunarodnog olimpijskog komiteta Huana Antonia Samarana, organiziralo do tada najbolje Zimske olimpijske igre.

Zbog čega su to bile, do tada, najbolje organizirane igre? Mnogo je odgovora na ovo pitanje i mnogi među nama možda imaju različite odgovore na njega, međutim, usuđujem se da kažem da je osnovni razlog zbog kojeg su to bile najbolje orgаnizirane zimske olimpijske igre taj što smo u to vrijeme bili među najbolje organiziranim društvima u svijetu, ma kako to nekome danas zvučalo.

Bez ikakve suvišne patetike i pretjerane nostalgije za vremenima koja su prošla, a koja se uvijek i skoro u pravilu čine lijepim i onda kada to nisu, a kamoli kada jesu; tvrdim da je tadašnje bosanskohercegovačko društvo u svakom smislu bilo u zenitu, odnosno na vrhuncu svog kreativnog, radnog i moralnog potencijala.

Kada to kažem, ujedno i osjećam jednu vrstu duboke zahvalnosti prema generaciji ljudi koji su se usudili upustiti u projekt organizacije Zimskih olimpijskih igara. Zahvalnosti ne samo prema ljudima koji su imali jasnu viziju o značaju Olimpijskih igara za Bosnu i Hercegovinu i Sarajevo, nego i zahvalnosti prema jednoj radnoj generaciji ljudi koja je u svom entuzijazmu i vjeri u opće i zajedničko dobro, bila spremna da odvaja i od svojih prihoda kako bismo se svijetu predstavili u najboljem svjetlu.

Ta generacija u tome je uspjela i time je dokazala sebi i drugima da decenije rada i truda, koje su tome prethodile, nisu bile uzalud. Bosna i Hercegovina je od jedne male i nerazvijene republike prešla put do republike koja je u stanju organizirati događaje na najvišem nivou, put od zapećka do centra svijeta.

Naravno, ni Sarajevo ni Bosna i Hercegovina u tome nisu bili sami. I zato s ovog mjesta želim zahvaliti svima onima iz bivše Jugoslavije, od Triglava do Vardara, koji su pomogli organizaciju Olimpijskih igara u Sarajevu, i onima koji su u organizaciji i održavanju istih učestvovali. Bez njihovog doprinosa sama organizacija ne bi bila ista i na tako visokom nivou. Zimske Olimpijske igre u Sarajevu, pored svega u organizacijskom i sportskom smislu, jesu i trijumf duha. Bila je to pobjeda naše zajedničke ideje da možemo biti najbolji u svemu onome čega se s istinskim žarom i poletom prihvatimo.

Osjećaj kolektivnog ponosa koji nas je prožimao tih dana ostavio je dubok trag na sve nas koji smo bili svjedoci tog vremena i tih događaja.

Bili smo ponosni zato što je svijet došao nama i ponosni što smo mi svijet, odnosno ona njegova bolja strana koja živi na načelima humanizma, solidarnosti, prijateljstva i jednakosti.

Nažalost, taman kada smo povjerovali da nam je samo nebo granica, na ovaj grad i državu kao da se sručila sva mržnja svijeta i kroz par godina nestalo je i spaljeno je ono što je decenijama građeno. Agresor na našu državu uništio je tokom rata sva olimpijska igrališta i borilišta i, što je najgore, ranio dušu ovog grada, od čega se i danas oporavljamo, s manje ili više uspjeha.

Organizacija olimpijskog festivala za mlade 2019. godine vratila je nadu i podsjetila na dane Zimskih olimpijskih igara i to je također jedan od ljepših događaja u proteklim godinama. 

Taj događaj upućuje nas na razmišljanje o neiskorištenosti naših potencijala, ali ujedno predstavlja i mogućnost da neka nova generacija naših ljudi pred sebe postavi izazov organizacije Zimskih olimpijskih igara, te da još jednom ono što je naizgled teško, komplicirano i zahtjevno, učinimo dijelom naše stvarnosti. Vjerujem da u tome mogu uspjeti oni koji danas tek izlaze na sportske i druge terene.

Hvala vam za pažnju.