Prilikom svog obraćanja članovima NAC-a, član PBiH Željko Komšić iznio je svoje viđenje trenutne političke situacije u Bosni i Hercegovini, s akcentom na put Bosne i Hercegovine prema punopravnom članstvu u NATO savezu.
.jpg?px=518)
“Poštovani
članovi Sjevernoatlantskog vijeća,
imam posebno
zadovoljstvo i čast ukratko vam se obratiti i iznijeti moje viđenje trenutne
političke situacije u Bosni i Hercegovini, s akcentom na put moje zemlje prema
punopravnom članstvu u NATO savezu.
U nekoliko
rečenica, dozvolite mi da kratko podsjetim da je put Bosne i Hercegovine prema
članstvu u NATO savezu započeo još 2001. godine, donošenjem odgovarajuće deklaracije
u Parlamentarnoj skupštini, iz čega je nastao Zakon o odbrani Bosne i
Hercegovine, koji je propisao obavezu svih državnih institucija da rade na
ispunjavanju kriterija za članstvo u NATO-u.
Svoj zvaničan
zahtjev za učešće u MAP-u (Membership Action Plan) dostavili smo još 2009.
godine, da bi NAC u 2018. godini pozvao Bosnu i Hercegovinu da učestvuje u
MAP-u.
Već naredne
2019. godine sačinili samo i dostavili prvi Godišnji nacionalni program (ANP),
koji smo u dogovoru sa saveznicima preimenovali u Program reformi, te su u
prethodnom periodu dostavljena četiri programa reformi a dostavljanje petog
očekuje se veoma brzo.
Ono što
možemo zajednički ocijeniti jeste da su svi programi reformi nakon 2019. godine
zapravo iste verzije onog iz 2019. godine, te očekujem od svake naredne
evaluacije NATO-a, da to jasno iskaže, te da budu postavljeni konkretni zadaci
pred Bosnu i Hercegovinu.
Osim toga,
Bosna i Hercegovina je uzela učešće u dvije NATO misije, u Afganistanu i Iraku,
zatim više misija Ujedinjenih nacija, te najzad u nizu vojnih vježbi sa NATO
snagama u zemlji i inostranstvu, gdje je interoperabilnost Oružanih snaga Bosne
i Hercegovine ocijenjena veoma visoko.
S druge
strane, trenutna politička situacija u Bosni i Hercegovini, inicirana
prvostepenom presudom protiv Milorada Dodika, predsjednika entiteta Republika
Srpska, jako je složena, te može predstavljati direktnu prijetnju po sigurnost
zemlje i cijele regije.
Imamo
pravosudni postupak sa jedne strane, koji vode domaće pravosudne institucije,
što se s druge strane pokušava pretvoriti u političko pitanje i neki unutrašnji
dijalog, iako to ono u svojoj suštini nije jer se tu ne radi o političkom nego,
prije svega, o sigurnosnom problemu.
Čak, imamo
takve signale da se unutrašnjim dijalogom pokuša pregovarati i dogovarati neko
rješenje, što je zapravo nemoguće, jer ne postoji politički dogovor ili
sporazum koji može ili smije devalvirati odluke pravosudnih organa, to bi bio
konačni udarac na vladavinu prava u našoj zemlji.
Potpuno smo
svjesni da je ovo pitanje za domaće pravosudne i policijske institucije, koje
to moraju same riješiti i čemu im eventualnu asistenciju mogu pružiti snage
EUFOR-a, pa čak i NATO-a, kao jednakih pravnih sljednika nekadašnjeg SFOR-a, a
kako je to već odlučeno u Rezoluciji 1575 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija
iz 2004. godine.
Koristim ovu
priliku da vas podsjetim kako su snage SFOR-a brzo reagovale 2001. godine u
slučaju „Hercegovačka banka“ i spriječile tadašnji udar na ustavni poredak koji
se dešavao pod nazivom „Hrvatska samouprava“.
U kratkom
zaključku, želim posebno istaći da Bosna i Hercegovina izdvaja 0.95% svoga
GDP-a za odbranu, što je nedovoljno i što je, nažalost, ograničeno postojanjem
Fiskalnog okvira, koji državni budžet ograničava na 500 miliona eura, iako bi
on u stvarnosti trebao biti oko 15 milijardi eura.
Ako bismo
ukinuli postojanje Fiskalnoga okvira, tada bismo imali dovoljno sredstava da
ispunimo i svoju obavezu iz NATO kriterija za izdvajanje 2% GDP-a za odbranu.
Zbog svega
pobrojanog, pozivam NATO saveznike da se u narednom periodu, koji se tiče
učešća Bosne i Hercegovine u MAP-u i njegovih 5 poglavlja, dodatna pažnja
posveti ispunjavanju političkih kriterija, posebno onih kojih se tiču vladavine
prava i demokratije.
U Bosni i
Hercegovini trenutno se vrši udar na vladavinu prava od onih političkih aktera
koji koriste sadašnji loš politički sistem za ostvarivanje niza blokada, čime
se vrši udar na samu demokratiju i demokratske procese u zemlji.
U Bosni i
Hercegovini postoji pozitivno raspoloženje oko 70% građana koji žele članstvo u
NATO-u, što politički može zakočiti samo jedan član Predsjedništva Bosne i
Hercegovine, ili samo 3 delegata u zakonodavnom organu vlasti koji se zove Dom
naroda.
Zato je od
suštinske važnosti, da naši saveznici iz NATO-a svoju pažnju, pored vojnih
kriterija, usmjere i na političke kriterije, kako bismo otkočili procese, koji
Bosnu i Hercegovinu vode ka članstvu u NATO savezu, kao i u zemlju u kojoj
postoje vladavina prava i potpuna demokratija.
Hvala vam za
pažnju”.