poštovani građani Knežpolja i Potkozarja,

dame i gospodo!

Veliko mi je zadovoljstvo da govorim danas, ovdje u Milića Gaju, na tradicionalnom narodnom zboru, posvećenom obilježavanju 27. jula, Dana ustanka 1941. godine.

Prošlo je šezdeset devet godina od historijske odluke o dizanju ustanka protiv fašističkog i nacističkog okupatora i domaćih pomagača u tadašnjoj Jugoslaviji, čime su se narodi ovih prostora, prvenstveno srpski narod, svrstali na stranu pobjedničke antifašističke koalicije u Drugom svjetskom ratu.

Prilika je ovo da se sjetimo veličanstvene Bitke na Kozari, narodnih heroja i drugih, znanih i neznanih junaka iz rata.

Odluka da se podigne narodni ustanak bila je hrabra, vizionarska i duboko patriotska, jedna od značajnijih u historiji naših naroda i narodnosti. U tadašnjoj porobljenoj Evropi brojčano mali narodi digli su se na oružje protiv okupatorske sile, zločina i terora. To je veliko djelo, koje nas svrstava rame uz rame sa drugim slobodarskim narodima Evrope i svijeta.

Prošlost ovih prostora, odvajkada, obilježena je nasilnim okupacijama tuđinskih vojski koje su osvajale ove prostore, ali i slobodarskim i ustaničkim pokretima koji se nisu mirili sa takvim stanjem. U pravilu, u većini slučajeva radilo se o nesrazmjernom odnosu snaga, ali, iako malobrojan i vojnički nedovoljno pripremljen, narod ovih krajeva bio je spreman žrtvovati sve što ima za odbranu svoje zemlje i slobode, ponekad plaćajući visoku cijenu svoga opstanka.

Za taj podvig, u Drugom svjetskom ratu zasluge pripadaju hrabrim borcima partizanskog narodnooslobodilačkog i antifašističkog pokreta, koji su požrtvovano ustali u odbranu svoje zemlje i najviših ideala čovječanstva.

Narod ovog kraja platio je veliku cijenu svoje slobode. Dovoljno se samo sjetiti golgote srpskog naroda u logoru Jasenovac, gubitaka u neprijateljskoj ofanzivi na Kozaru, kao i drugih stradanja koja su vjerno opisana u poemi Skendera Kulenovića «Stojanka majka Knežopoljka» i ratnim pjesmama i pričama Branka Ćopića, od Grmeča do Kozare. Brojevi govore više od svega. Genocidom koji je izvršen nad Srbima i drugim ratnim stradanjem u toku Drugog svjetskog rata općina Dubica izgubila je 54% predratnog stanovništva, što je jedinstven primjer stradanja u svijetu.

Zato nikada ne smijemo zaboraviti doprinos antifašističkoj borbi koji je dala ta ratna partizanska generacija u Drugom svjetskom ratu, pridružujući se tako naprednim snagama cijelog čovječanstva u proteklom vijeku, u borbi za slobodu svakog čovjeka i svih naroda svijeta.

Želim danas ovdje odati zahvalnost i poštovanje svim poginulim borcima i nevinim civilnim žrtvama Potkozarja i cijele Krajine iz Drugog svjetskog rata, te izraziti želju da ih se uvijek sjećamo, sa ponosom i potrebnim dostojanstvom. Također, želim izraziti duboku zahvalnost borcima partizanskog pokreta za iskazanu hrabrost, rodoljublje, patriotizam i odanost trajnim vrijednostima koje su nas održale kroz vijekove i bez kojih ne bismo opstali kao narod i društvo.

Ono što je postigla ta ratna partizanska generacija treba da bude i ostane trajna inspiracija sadašnjim i budućim generacijama mladih ljudi, kao svjedočanstvo nepokolebljive hrabrosti, samopožrtvovanja i patriotske odanosti svojoj zemlji. Ja sam uvjeren da se mnogo šta može promijeniti u našim životima, ali to osjećanje duga i priznanja svima koji su se žrtvovali za našu slobodu i humane ideale, neće nikada izblijedjeti i nestati.

Iako je to sve poznato, danas, u javnosti i političkom životu Bosne i Hercegovine i drugih država bivše Jugoslavije, sve više se nameće «tihi revizionizam», koji želi izjednačiti okupatore i oslobodioce, zločince i žrtve, pobjednike i poražene.

Tako se u BiH pišu knjige u kojima se iskrivljavaju činjenice o partizanskom pokretu, ruše spomenici iz tog vremena, otvoreno veličaju pripadnici zloglasnih zločinačkih formacija koje su počinile masovne zločine nad civilnim stanovništvom, neki čak imaju i svoje ulice, čitavim narodima, među njima i Srbima, osporava se učešće i doprinos u Narodnooslobodilačkoj borbi i prešućuje stvarna istina. Sve to rade određene grupe i pojedinci, za dnevno-političke potrebe, u političkim obračunima protiv političkih neistomišljenika.

Pobjedom savezničke antifašističke koalicije i partizanskih snaga u Drugom svjetskom ratu ne samo da je završen najveći svjetski sukob u historiji čovječanstva, nego su udareni temelji poslijeratnog demokratskog razvoja svijeta, a posebno ujedinjene Evrope. Oni koji su se borili za bolji i napredniji svijet u Drugom svjetskom ratu vjerovali su da se žrtvuju za novi svijet bez rata i sukoba. Nažalost, poslije četrdeset godina mira, sudbina se ponovo poigrala na svoj tragični način i narodi bivše Jugoslavije ponovo su, početkom devedesetih godina, postali žrtve državotvornih ambicija pojedinih lidera i međunarodnih imperijalnih interesa, kada je razbijena jedna snažna i velika država Jugoslavija, a njeni narodi posvađani i uvučenu u novi ratni sukob. Između onog rata i posljednjeg otadžbinskog rata postoji neraskidiva veza, sadržana u trajnom pokretu otpora da se odbrani ono što je naše i da budemo svoji na svome.

Poštovani borci, dragi prijatelji!

Na ovom mjestu potrebno je reći nekoliko riječi i o sadašnjem aktuelnom društvenom i političkom trenutku u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini. Bez obzira na trenutne teškoće, treba reći da su Republika Srpska i Bosna i Hercegovina u poslijeratnom periodu ostvarile visok stepen mira i napretka, što potvrđuju i usporedbe sa sličnim zemljma koje su prošle kroz rat i poslijeratnu obnovu.

Imamo jasan cilj, ma koliko se on danas činio dalek, a to je Evropska unija. Želimo da se razvijamo i gledamo u budućnost, svjesni svih teškoća i prepreka koje nam stoje na tom putu. To je naš dobrovoljni izbor i opredjeljenje, koje nam ni na koji način ne može biti nametnuto. Želimo da živimo u miru sa svojim susjedima i rješavamo sve otvorene probleme dogovorom i na opću dobrobit naših građana. Sva strateška pitanja budućnosti Republike Srpske bit će rezultat političke volje građana Republike Srpske i njenih legitimno izabranih predstavnika.

Pred nama su novi izbori u oktobru. Još jednom će građani Republike Srpske biti stavljeni na ispit političke zrelosti i demokratskog izbora. Na njima je da odluče ko će ih predstavljati u narednom izbornom periodu. Vjerujem da će građani izabrati one za koje vjeruju da će ih najbolje predstavljati i najbolje štititi interese Republike Srpske unutar BiH.

U teškim okolnostima svjetske ekonomske krize i stalnih pritisaka na Republiku Srpsku, treba izabrati hrabre i odlučne koji znaju kako će Republiku Srpsku ojačati, koji će biti odlučni u odbrani njenog Daytonskog položaja i ovlasti, koji će reći NE svim pritiscima i svim pokušajima otimanja onoga što je naše. Za to su nam potrebni političko jedinstvo i bratska sloga.

Na kraju, želim sa ovoga mjesta da uputimo poruku mira sadašnjim i budućim generacijama u BiH i svim susjedima. Neka se nikada više ne ponovi rat i stradanje ljudi. Neka svi ljudi i narodi žive u miru, dobrobiti i međusobnoj toleranciji, poštujući jedni druge, svoji na svome.

Samo tako osigurat ćemo budućnost nama i našoj djeci, da zajedno sa drugim narodima Evrope uživaju blagodeti mira i razvoja. Svaki drugi put uništit će budućnost svima nama, a to je ono što ne smijemo dozvoliti.

Hvala vam!

Milića Gaj, 27.7.2010. godine