Govori

Obraćanje predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine dr. Harisa Silajdžića povodom obilježavanja 15. godišnjice genocida nad Bošnjacima „Sigurne zone UN-a“ Srebrenica i ukopa identifikovanih žrtava iz jula 1995. godine u Memorijalnom centru Potočari, 11. jula 2010. godine

11.7.2010

Razgovarao sam s mnogim članovima porodica žrtava genocida u Srebrenici, pitajući ih šta je njihova poruka koju bih danas mogao da prenesem. Svi, bez izuzetka, naglasili su istinu i pravdu, ali niko od njih nije govorio o osveti. Nakon strašnih gubitaka i patnji koje su im priredili njihovi zlotvori, ovakav odnos zadivljuje svojm civilizovanošću i ljudskom dobrotom.
Poštovane porodice žrtava genocida u Srebrenici,

ekselencije predsjednici, premijeri, ministri, ambasadori,

učesnici Marša mira i svi prisutni,

poštovani prijatelji!

Razgovarao sam s mnogim članovima porodica žrtava genocida u Srebrenici, pitajući ih šta je njihova poruka koju bih danas mogao da prenesem. Svi, bez izuzetka, naglasili su istinu i pravdu, ali niko od njih nije govorio o osveti. Nakon strašnih gubitaka i patnji koje su im priredili njihovi zlotvori, ovakav odnos zadivljuje svojm civilizovanošću i ljudskom dobrotom. Podsjećam na činjenicu da u Bosni i Hercegovini, i pored i nakon svega, nije zabilježen niti jedan čin osvete. Ali to ne znači da će ovi ljudi dozvoliti da im se gazi njihovo ljudsko dostojanstvo.

Tu grešku je napravio režim Slobodana Miloševića, i zbog toga je poražen - i moralno, i vojno, i politički. Ovi ljudi nisu ničim zaslužili ubijanje i etničko čišćenje, kao što ni danas ne zaslužuju da se rezultati genocida koriste kao ključno sredstvo blokiranja izgradnje Bosne i Hercegovine kao demokratske države ravnopravnih građana i naroda. I zbog toga će rješenja koja vode ka dovršavanju ovog neljudskog projekta biti odbačena kao i do sada.

A istina je znana svima. Režim Slobodana Miloševića je detaljno planirao i izvršio sva ova zlodjela, s ciljem likvidacije ili protjerivanja nesrpskog življa s velikog dijela teritorije Bosne i Hercegovine. Civilno stanovništvo se našlo na udaru organizovane i moćne vojne sile. Agresorima je pomagala činjenica da je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija zadržalo embargo na uvoz oružja i tako zavezalo ruke i oduzelo pravo na odbranu onima koji su se morali braniti. Postavlja se pitanje kako je moguće da međunarodna zajednica učini takvo nešto.

Odgovor je jednostavan: zbog toga što su žrtve bili Bošnjaci, muslimani. „Embargo (na uvoz oružja) zadržan je zbog toga što je išao na štetu Bosne i Hercegovine“, kaže bivši američki predsjednik Clinton u knjizi koja je objavljena nakon našeg prošlogodišnjeg okupljanja na ovom istom mjestu. Objašnjavajući zašto njegovi napori da se podigne embargo i omogući napadnutim ljudima odbrana golih života nisu uspjeli, predsjednik Clinton navodi argumente koje su mu podastirali neki evropski lideri, a koji ove strašne zločine čine prihvatljivim. „To je bolna, ali realistična obnova kršćanske Evrope“ jedan je od argumenata koji je privatno ponuđen predsjedniku Clintonu.

Jasno je da kršćanstvo kao vjera nema nikakve veze sa divljaštvima nad stanovnicima Bosne i Hercegovine. Upravo je obrnuto. Napominjem da danas ispraćamo i našeg sugrađanina katoličke vjere sa dužnim pijetetom, učestvujući, koliko je moguće, u boli njegovih najbližih. Zbog svega ne čudi da je američki predsjednik Obama zločine u Bosni i Hercegovini nazvao „mrljom na savjesti čovječanstva“. Samo istina i pravda, dovođenje Mladića i ostalih pred lice pravde i umanjivanje rezultata genocida mogu umiriti savjest čovječanstva. Prepreke na tom putu se više ne smiju tolerisati i relativizirati. Pred nama je 775 razloga. I to samo za ovu godinu. Hiljade čekaju ispraćaj dostojan čovjeka.

Međunarodna zajednica je priznala fatalnu grešku učinjenu prema žrtvama genocida u Srebrenici kroz priznanje Ujedinjenih nacija i kroz deklaracije koje su neke demokratske zemlje pojedinačno donosile: Kongres Sjedinjenih Američkih Država je osudio genocid, etničko čišćenje i agresiju protiv Bosne i Hercegovine, Evropski parlament je proglasio 11. juli Danom sjećanja na genocid u Srebrenici, a Skupština Srbije je osudila ovaj zločin i ponudila izvinjenje porodicama žrtava. Dakle, nigdje u svijetu, osim u Bosni i Hercegovini, ne poriče se genocid koji je ovdje počinjen.

Prijedlog zakona o zabrani poricanja holokausta i genocida blokiran je u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine upravo od onih koji poriču genocid. Jasno je da će aktuelni poricatelji genocida završiti na otpadu i svjetske i historije srpskog naroda, kao što su završili i Slobodan Milošević i Radovan Karadžić. No, tragično je i zbunjujuće da se neki u međunarodnoj zajednici prema poricateljima strašnih zločina u Bosni i Hercegovini odnose kao što su se odnosili prema izvršiocima tih zločina. To se mora promijeniti, jer, u suprotnom, sve izjave o Srebrenici bi zvučale prazno. Očekujemo da Evropska unija postavi jasan zahtjev Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, a to je usvajanje predloženog zakona o zabrani poricanja holokausta i genocida.

Dokazivanje genocida ne cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine nije završen proces. Trenutno je u toku suđenje Radovanu Karadžiću koji je, prema optužnici, genocidnu namjeru uništenja bosanskohercegovačkih muslimana imao od oktobra 1991. godine. Srebrenica jeste simbol genocida nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini, ali ne zaboravljamo zločine koje su počinile srpske snage širom Bosne i Hercegovine. Uskoro će se u Omarskoj održati komemoracija za žrtve srpskih koncentracionih logora iz 1992. godine. Taj događaj, kao ni mnogi drugi, neće imati ovakvu medijsku pažnju. Zbog toga, na dan komemoracije genocida u Srebrenici, sjećamo se i žrtava iz Prijedora, Ključa, Zvornika, Brčkog, Sarajeva, Manjače, Foče, Bileće, Bijeljine, te svih onih znanih i neznanih koji su pali kao žrtve ovog fašističkog projekta, bez obzira ko oni bili.

Foto galerija