Tom prilikom položio je vijenac na spomenik i obratio se pred velikim brojem zvanica, kazavši da ga na ovakvim manifestacijama obuzimaju dva osjećaja. Osjećaj ponosa, s jedne strane, a s druge osjećaj tuge zbog svih mrtvih glava, izgubljenog zdravlja i izgubljenih godina života.
.jpg?px=518)
„Je li bilo teško? Znalo je biti teško. Ali, sad kad gledam sve ovo,
iskreno kad vam kažem, bilo mi je teško gledati na početku rata, imali smo
osjećaj da ne možemo da ih otjeramo. Onda, kako su rasli Armija RBiH i MUP RbiH,
sve je bivalo sve bolje i bolje. Onda dolazimo do jednog perioda, 1994. godine,
kada se okreneš i vidiš da imaš pravu vojsku, ustrojenu armiju, jedinice koje
su spremne izvršiti svaki zadatak.
Jedna od prvih dobrih vijesti bila je oslobođenje Vlašića, preduvjet
za oslobađanje Krajine. Da nije bilo međunarodne intervencije i zaustavljanja
Armije RBiH, mogao je to biti početak oslobađanja cijele zemlje. Velike su
stvari urađene ovdje. Vi, borci, predvođeni svojim komandantima, uradili ste
nevjerovatnu stvar. Sve jedinice ARBiH su to isto uradile, na svakom pravcu
napada i odbrane. Svjedočili smo herojskoj borbi ljudi, koji su se pretvarali
iz običnog čovjeka u nevjerovatne heroje. Danas, vjerujem u te mlade ljude da
mogu stajati kao bedem ispred neprijatelja ove zemlje. Imamo više opremljenih
ljudi nego tada. Dušmanima ove zemlje poručujem, 1992. ste mislili da ćete nas
satrati, a desilo se da smo vam skinuli kapu Republike Srpske. To je sad
bosanska kapa. Danas, kad se hoda, pa pričaš sa ljudima i slušaš šta ti
oni kažu, najviše je pitanja za sigurnost Bosne i Hercegovine. Danas ovakvi
skupovi služe kao poruka onima koji će sutra odlučivati uime naroda, da kad je
najteže treba biti ustrajan, vjerovati u sebe, svoje ljude i niko ti ne može
ništa“, kazao je član Predsjedništva BiH Željko Komšić.