Poštovani predsjedavajući,
uvažene ekselencije,
na početku obraćanja koristim priliku da pozdravim predsjedavajućeg Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija (UN), uvažene ambasadore država članica Vijeća sigurnosti UN-a i druge ambasadore, kao i gospodina Christiana Schmidta, visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini.
.jpg?px=518)
Iz Izvještaja
visokog predstavnika može se uočiti da je politička i sigurnosna situacija u
Bosni i Hercegovini kompleksna i izazovna.
Ovaj dokument
dodatno potvrđuje važnost postojanja kontinuirane pažnje međunarodne zajednice,
s ciljem zaštite mira, stabilnosti i Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i
Hercegovini (Dejtonski mirovni sporazum).
Dame i gospodo,
uprkos brojnim
izazovima, Bosna i Hercegovina je ostvarila značajan napredak na evropskom i
evroatlantskom putu.
Evropsko vijeće
je 15. decembra 2022. odlučilo da Bosni i Hercegovini bude dodijeljen
kandidatski status za članstvo u EU.
Evropsko vijeće
je 21. marta 2024. donijelo odluku o otvaranju pristupnih pregovora s Bosnom i
Hercegovinom. Usvojili smo i dostavili šest programa reformi BiH u sjedište
NATO-a u Briselu, a u toku su pripreme za usvajanje ovog dokumenta za 2026.
godinu.
Bosna i
Hercegovina je ispunila uvjete da dobije poziv za članstvo u NATO.
Naši rezultati
bili bi još bolji da nije bilo stalnih opstrukcija i blokada iz entiteta
Republika Srpska.
S ciljem objektivnog sagledavanja aktuelne
situacije u Bosni i Hercegovini, neophodno je ukazati na činjenice koje su
prethodile trenutnom stanju.
Posebno naglašavam sljedeće:
- Republika Bosna i Hercegovina, članica UN-a,
bila je žrtva brutalne agresije od 1992. do 1995. godine;
- protiv Republike Bosne i Hercegovine vođeni su
udruženi zločinački poduhvati;
- nad Bošnjacima je počinjen genocid, jedini
genocid u Evropi nakon Drugog svjetskog rata;
- velikodržavni protagonisti pokušavaju i u
postdejtonskom periodu realizirati ciljeve koji nisu ostvareni tokom oružane
agresije.
Ignoriranje ovih
činjenica, utvrđenih i presudama sudova UN-a, ne pomaže nikome. Naprotiv,
njihovo zanemarivanje može dovesti do pogrešne dijagnoze stanja, a nakon toga i
do eventualno novih pogrešnih koraka.
To ne smijemo
dozvoliti.
Dame i gospodo,
iza nas je veoma
teška 2025. godina.
Antidejtonska
politika rukovodstva entiteta Republika Srpska dovela je Bosnu i Hercegovinu na
rub oružanog sukoba.
Najgori scenario
smo izbjegli zahvaljujući institucionalnom i odgovornom djelovanju na pravnom i
vanjskopolitičkom planu.
Također, izvukli
smo jednu važnu pouku: bilo kakvo ugrožavanje pozicije i nadležnosti Ustavnog
suda BiH, državnih pravosudnih organa i visokog predstavnika moglo bi imati
nesagledive posljedice za mir i stabilnost Bosne i Hercegovine i ovog dijela
Evrope.
Posebno želim
upozoriti na opasnost ugrožavanja uloge visokog predstavnika.
Visoki
predstavnik postoji na osnovu Aneksa 10. Dejtonskog mirovnog sporazuma i on je
konačni tumač civilnih dijelova Sporazuma.
Potpisnici i
svjedoci Dejtonskog mirovnog sporazuma znali su i krajem 1995. da je ovo važna
institucija za zaštitu ovog međunarodnog sporazuma. Oni su znali da Sporazum u
cjelini ne može funkcionirati bez Aneksa 10.
Dejtonski
mirovni sporazum nije jelovnik, da birate šta želite, a šta ne želite. To je
međunarodni sporazum koji se mora cjelovito poštovati.
Predstojeće
imenovanje novog visokog predstavnika treba biti izvršeno na način da:
- kao i do sada,
Vijeće za implementaciju mira izabere novog visokog predstavnika;
- ne budu
ugrožene nadležnosti i mandat visokog predstavnika.
O zatvaranju
OHR-a može se govoriti tek nakon što bude ispunjen 5+2 program.
Da zaključim:
problem Bosne i Hercegovine nije visoki predstavnik, već antidejtonska politika
koja otvoreno zagovara rušenje Dejtonskog mirovnog sporazuma i Bosne i
Hercegovine.
Dame i gospodo,
budimo potpuno
jasni i direktni: Dejtonski mirovni sporazum ruši rukovodstvo entiteta
Republika Srpska, a ne visoki predstavnik.
Vrijeme je da
zaustavimo rušitelje Sporazuma, a ne da slabimo institucije koje ga čuvaju.
Susjedne države
Republika Srbija i Republika Hrvatska nemaju pravo da se miješaju u unutrašnja
pitanja države Bosne i Hercegovine.
One nisu
garanti, već potpisnici Dejtonskog mirovnog sporazuma. Dakle, Srbija i Hrvatska
su preuzele dodatnu međunarodnu obavezu da poštuju nezavisnost, suverenitet i
teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, kao i presude sudova UN-a.
Izuzetno je
značajno to da su sve članice Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira,
povodom obilježavanja 30. godišnjice Dejtonskog mirovnog sporazuma, naglasile
važnost poštovanja suvereniteta, teritorijalnog integriteta i ustavnog poretka
Bosne i Hercegovine.
Tom prilikom,
članice Upravnog odbora su posebno istakle da:
- Bosna i
Hercegovina nije nastala 1995. već je nastavila svoje pravno postojanje;
- suverenitet
isključivo pripada Bosni i Hercegovini kao jedinstvenoj državi;
- entiteti
postoje na osnovu Ustava BiH i nemaju vlastiti suverenitet.
Čelnici entiteta
Republika Srpska nastavljaju ugrožavati Dejtonski mirovni
sporazum.
Oni javno
zagovaraju:
- unilateralno
destruiranje Dejtonskog mirovnog sporazuma;
- uništenje
države Bosne i Hercegovine;
- i druga kršenja
međunarodnog i nacionalnog prava.
Dame i gospodo,
skandalozno je da
su čelnici entiteta Republika Srpska sklopili ugovor s jednom lobističkom
kućom, s ciljem rušenja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
U
ovom ugovoru, kao glavni ciljevi, navedeni su:
-
promjena vanjske politike Sjedinjenih Američkih Država prema Bosni i
Hercegovini;
-
redefiniranje statusa entiteta Republika Srpska;
-
osiguranje međunarodne podrške za secesiju;
- i
osporavanje osnovnih dijelova Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Ovakva
antidejtonska politika direktno ugrožava mir i stabilnost u cijeloj regiji.
O
opasnoj politici govori i tzv. izvještaj koji je Vijeću sigurnosti UN-a
nelegalno dostavila Vlada entiteta Republika Srpska.
Navedeni izvještaj, osim neistina, sadrži i elemente propagande
kakvoj smo svjedočili uoči izvršenja genocida nad Bošnjacima.
Bit ću jasan: ovo je ponovno aktiviranje genocidne propagande.
Političari koji slave presuđene ratne zločince pokušavaju da od
žrtve opet naprave metu za novi genocid.
To je nedopustivo, sramno i izuzetno opasno.
Destruktivne političke snage pokušavaju kreirati opasne etničke
podjele, uključujući stvaranje takozvanog trećeg entiteta.
Takve nerazumne
politike su tokom 90-ih godina nanijele ogromno zlo i moraju se sasjeći u
korijenu, jer mogu ponovo uzrokovati sukobe i stradanja.
Nedavno je u
Zagrebu održan skup na kojem su ponovo crtane karte etničkih podjela u Bosni i
Hercegovini.
Zbog toga ovdje,
u Vijeću sigurnosti UN-a, želim biti veoma jasan: zagovaranje etničkih podjela
u Bosni i Hercegovini nije politika, to je direktna prijetnja miru.
Historija nas
uči da kad god su u Beogradu i Zagrebu crtane karte o podjeli Bosne i
Hercegovine, stradali su građani i narodi moje države.
Naša je
zajednička obaveza i odgovornost da nikada više ne dozvolimo crtanje granica po
otvorenim ranama.
Građani i narodi Bosne i Hercegovine zaslužuju mir, stabilnost i
ekonomski napredak.
Jedna
od čestih političkih prevara antidejtonskih snaga je
izazivanje straha od unitarizma u Bosni i Hercegovini.
Govoriti
o opasnosti od unitarizma i centralizma u duboko decentraliziranoj Bosni i
Hercegovini je potpuno besmisleno.
Zastrašivanje navodnim unitarizmom ima za cilj
da:
- skrene pažnju sa stvarnih problema Bosne i
Hercegovine;
- produbi etnonacionalističke pokušaje paralize
državnih institucija;
- i sabotira evroatlantske i evropske
integracione procese.
Zato i ovdje, na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a,
treba jasno reći da je to politički narativ velikodržavnih protagonista.
Dame i gospodo,
danas se ne
obraćam samo kao predsjedavajući Predsjedništva BiH, već i kao glas miliona
ljudi iz Bosne i Hercegovine koji vjeruju u budućnost.
Naša budućnost
nije zasnovana na podjelama, već na znanju, inovacijama i dostojanstvu svakog
čovjeka.
Moja vizija Bosne i Hercegovine je
stabilna, sigurna, obrazovana i digitalno razvijena evropska država – društvo
zajedničkih vrijednosti, održivog razvoja i snažnih institucija.
Šta treba činiti
u Bosni i Hercegovini?
Prvo, prema međunarodnom i nacionalnom pravu, kao i prema konačnim
i obavezujućim presudama Ustavnog suda BiH, državna imovina
je vlasništvo države Bosne i Hercegovine.
O tome ne smije
biti političke trgovine.
Drugo, potrebno
je pristupiti implementaciji presuda Evropskog suda za ljudska prava u
Strazburu.
U tom procesu
neophodno je jačati demokratsku i multietničku državu Bosnu i Hercegovinu i
eliminirati svaki oblik diskriminacije građana.
Treće, Ustavom
BiH je jasno definirana supremacija države Bosne i Hercegovine nad entitetima.
U tom kontekstu
važna je poruka i članica Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira da se
Ustav BiH mora u potpunosti poštovati i da on ima prvenstvo nad entitetskim
ustavima i zakonima.
Četvrto, smatram
da je važno da Vijeće sigurnosti UN-a i u 2026. usvoji Odluku o produženju
mandata EUFOR/Althea.
Prisustvo
EUFOR-a je važno za očuvanje mira i stabilnosti u Bosni i Hercegovini, ali i u
regiji.
Peto, za
stabilnost i sigurnost Bosne i Hercegovine i regije važno je dinamizirati put
Bosne i Hercegovine u punopravno članstvo NATO-a i EU.
Šesto, krajnje
je vrijeme da međunarodna zajednica i visoki predstavnik zaustave antidejtonske
pokušaje ugrožavanja državnih institucija Bosne i Hercegovine.
Primjera radi,
važno je spriječiti pokušaje iz entiteta Republika Srpska da ugase Javni
radiotelevizijski servis Bosne i Hercegovine, kao nezavisnog emitera na nivou
države.
Na kraju, uime građana Bosne i Hercegovine,
iskreno se zahvaljujem prijateljima naše države.
Mi nismo
zaboravili pomoć koju smo dobili od mnogih država članica UN-a.
Bosna i
Hercegovina to cijeni i ne zaboravlja.
Čuvajmo zajedno
mir i stabilnost u Bosni i Hercegovini i regiji.
Hvala na
pažnji!