Čini mi veliku čast da govorim na otvaranju osme muslimansko-jevrejske konferencije koja se ove godine održava u Sarajevu i Bosni i Hercegovini, u gradu u kom muslimani i Jevreji žive u zajedništvu gotovo pola milenija, a monoteističke bogomolje se bukvalno oslanjaju jedna na drugu.

Ima nekoliko tačaka ljudskih aktivnosti oko kojih se sporo i slojevito stvaraju zajedničke vrijednosti koje se potom kroz kulturu i tradiciju prožimaju kroz epohe i vode jednome zaključku: da je uzaludno i pogrešno tražiti smisao postojanja u razlikama i podjelama, već ga treba tražiti u iskričavim trenucima razumijevanja i zajedništva koji su gotovo uvijek vodili do duhovnog i materijalnog blagostanja i stvaranja velikih i moćnih kultura i civilizacija. Upravo će taj odnos prema upotrebi i zloupotrebi rastuće moći definisati većinu budućih muslimansko-jevrejskih ali i ukupnih odnosa u svijetu.

Moć bez istinske vjere, morala i odgovornosti gubi svoju osnovnu funkciju i postaje nasilje. Sve Božije objave, Kur'an te Stari i Novi zavjet, ističu vrijednost pravednog vladara. Svemogući Bog je Sulejmanu ili Solomonu dao vlast kao nikome prije ili poslije njega, ali ga je upozorio da je vlast  bez odgovornosti i pravednosti bezvrijedno nasilje. Davudu ili Davidu je dao pobjedu protiv snažnijeg i moćnijeg protivnika kako bi ga uvjerio da nepravda i nasilje, ma kakav dojam ostavljali, ne mogu odnijeti trajnu pobjedu. Ostaci, ruševine nekada moćnih civilizacija i kultura nisu drugo do pouka savremenom čovjeku da svaka zloupotreba moći vodi neumitnoj propasti.

Dame i gospodo,

islam i judaizam svjedoče o vjeri u jednoga jedinoga Boga koji nema druga. Suština vjerovanja kod muslimana i Jevreja je ista.

Najveći jevrejski blagdan Pesah slavi izlazak iz Egipta, izbavljenje od nepravednog i bezbožnog vladara, a muslimani računaju vrijeme od hidžre, od dana kada su napustili krivovjernu i nasilnu zajednicu. Otuda se oni koji žele iskreno prijateljstvo između Jevreja i muslimana s pravom pitaju - kako narodi čija je suština vjerovanja ista, i koji su bili izloženi tolikoj količini nepravde i nasilja, ne mogu naći zajedničku riječ baziranu na Riječi Božijoj, i uspostaviti trajan mir? Nasreću, poveznice između Jevreja i muslimana su veće i jače od razlika i razmirica koje su započete u prvoj polovini 20. vijeka i koje upravo sada dostižu svoj vrhunac. Radikalizacija događaja i posezanje za silom kao konačnim rješenjem, neće doprinijeti poboljšanju muslimansko-jevrejskih odnosa u svijetu.  "Ljudi su jednaki kao zubi češlja". Ovaj hadis Božijeg poslanika Muhammeda alejhisselama ukazuje na čovjekovu neupitnu odgovornost za neučinjene napore ka postizanju jednakosti među ljudima a time i trajnoga mira, bilo gdje i bilo kada. Mir koji uporno pominjemo i prizivamo nazivajući jedni drugima šalom i selam je univerzalna vrijednost prema kojoj su jednako odgovorni svi ljudi.

Dame i gospodo,

Bosna i Hercegovina je u evropskim pa i svjetskim okvirima primjer kako muslimani i Jevreji mogu živjeti u zajedništvu, uzvažavajući i prihvatajući međusobne razlike i koristeći se međusobnim sličnostima. U vremenu sve agresivnijih oblika antisemitizma, islamofobije i drugih vidova vjerske i kulturološke netrpeljivosti, muslimani i Jevreji u Bosni i Hercegovini nastavljaju da njeguju međusobno poštovanje i toleranciju. Tako je bilo i u prošlosti.

Tokom užasnih progona kojima su bili izloženi Jevreji u Drugom svjetskom ratu, muslimani su nesebično spašavali svoje komšije. Značajan broj bosanskih muslimana u Muzeju Yad Vashem, među Pravednicima, na ponos je svima nama.

Ali nisu spašavani samo ljudski životi, već kultura i baština jednog autohtonog bosanskohercegovačkog naroda. U dva navrata, 1942. a potom i 1993. godine, bosansko-muslimanski intelektualci, obojica na pozicijama kustosa Zemaljskog muzeja u Sarajevu, dr. Derviš Korkut i dr. Enver Imamović, sačuvali su Sarajevsku hagadu, vrijedno kulturološko svjedočanstvo koje su Jevreji donijeli u Bosnu i Hercegovinu nakon progona iz Španije. Otuda je prirodno da je u posljednjoj agresiji na našu zemlju među nosiocima otpora bilo i Jevreja kojima je Bosna i Hercegovina bila i ostala jedina domovina. Na koncu, i sam mogu da posvjedočim o dubokoj povezanosti muslimanske i jevrejske zajednice u Sarajevu gdje sam ponikao. Čovjek po kojem nosim ime je skončao u konc-logoru zajedno sa komšijama Jevrejima. Otuda činim sve što je u mojoj moći da ohrabrim i podržim malobrojnu jevrejsku zajednicu, jer bez nje bi Sarajevo i Bosna i Hercegovina izgubili na svom identitetu po kojem nas drugi prepoznaju i cijene.

Poštovane dame i gospodo,

raduje me što među stotinu i trideset učesnika Osme muslimansko-jevrejske konferencije vidim najviše mladih. Zbog toga ću svoje današnje obraćanje završiti porukom njima koji su i jedina prava budućnost naših međusobnih odnosa.

Razgovarajte i tražite put prema drugoj strani. Ne napuštajte dijalog dokle god postoji ijedan čovjek koji bi vas saslušao.

Naposljetku, sve čime se ovaj svijet i život u njemu očituje, misli, napori, postignuća, sve to teži ka drugoj obali, drugoj strani kojoj se upravlja kao cilju i na kojoj dobija svoj pravi smisao.

Podsjetite se Božijih riječi izrečenih u Tori i ponovljenih u Kur'anu da „onaj ko ubije nevinog čovjeka kao da je pobio sve ljude, a onaj ko spasi nevinog čovjeka kao da je spasio sav ljudski rod“. Branite nevine ljude i spasit ćete čovječanstvo.

Želim vam srdačnu dobrodošlicu u Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu i uspješnu Konferenciju, čija je poruka u poticanju međusobnog dijaloga i razumijevanja, jer je to stvarna priroda čovjekova. S tim mislima, Konferenciju proglašavam otvorenom.

Hvala.